Moram priznati kako uopće nisam znala pravi naziv svog stanja kože do prije dvije godine, ja sam to zvala pileća koža i mislila sam da svi imaju. Keratosis Pilaris je neprenosiva kožna bolest, kako kaže internet, ali ja ću to zvati samo stanjem jer bolest je malo pregruba riječ, koja se pojavljuje na rukama (nadlaktice), bedrima, stražnjici ili licu i najčešće se uspoređuju s naježenom kožom.

Simptomi keratosis pilaris su male bubuljice koje su najčešće boje kože ili crvene na svijetloj koži ili smeđe na tamnoj koži.

Ili ljubičasto smeđe kad su na mojoj koži jer zašto ne. Prvo, da podijelim s vama nekoliko obeshrabrujućih činjenica o keratosis pilaris

• Ovo je neizlječivo (uvjetno rečeno, jer postoji djelomično rješenje) stanje kože
• Svakodnevno korištenje klasičnih gelova za tuširanje, i općenito tretiranje sapunom samo pogoršava stanje kože
• Depilacija žiletom najgori je način odstranjivanja dlačica za osobe koje pate od ovog stanja kože. Molim vas nemojte to raditi
• Izlaganje kože suncu i djelovanje morske vode pozitivno utječu na stanje kože,  bubuljice postaju gotovo nevidljive
• Tretiranje kože kremama (uljima, losionima) bez da ste DETALJNO pročitale sastav proizvoda samo pogoršava stanje ili ne mijenja ništa
• Ovo nisu akne ni prištići, nije ih potrebno istiskati (možete samo napraviti štetu)

Vidiš kako je to zabavno.

Kako se dobije keratosis pilaris?

Kaže internet genetski, i onda još kaže da zapravo ne zna. Po definicji keratosis pilaris su kožna zadebljanja oko folikule dlake koja uzrokuju upale i crvenilo, u narodu poznato kao začepljene pore, otprilike.  Kunem se ovo je prvi put da sam uhvatila Google kako mi nema što pametno za reći. Prvo, osjećala sam se kao idiot što uopće pridajem tome toliko pažnje, jer trebala bih biti samouvjerenija i ne dozvoljavati da me nešto tako banalno kao prištići na dupetu nerviraju. Međutim, ti prištići su svugdje – na nogama, rukama, stražnjici, doslovno svugdje. Smeđe točkice s ljubičastim glavicama uobličene u male vulkane koji izgledaju kao da:

a.) Nisi se oprala mjesec dana

b.) Cijelo vrijeme ti je hladno

Sjećam se kao danas simpatičnih uleta dečkiju kad bih obukla majicu s kratkim rukavima u izlasku vikendom (devedeset i pete dok se još izlazilo), namjanje tri ista – mačko, izgledaš mi kao da te treba zagrijat,  dok mi podriguje poli salamu s reskom notom Tuborga u lice. Moja tamna boja kože bila je prednost, jer moje točkice nisu crvene, već samo smeđe i ne vide se toliko kao na svijetloj koži. S druge strane, upravo radi tamne boje kože te točkice su smeđe-ljubičaste, opet ogavno. Prvi put kada sam postala svjesna keratosis pilaris na mojoj koži bilo je poslije prvog poroda. Očito na porodiljnom čovjek potpuno poblesavi od kombinacije dosade i prekomjernog analiziranja života, od koliko dugo treba kuhat brokulu na pari do jesam li se udala za pravog muškarca.

Počela sam promatrati svoje noge i noge žena oko sebe. Počela sam uspoređivati i bila isprva bijesna ZAŠTO ne mogu imati normalnu kožu kad sam već imam pokrivenosti celulitom veću od omjera kubikaže smeća naspram zelene površine na Jakuševcu. Sva sreća sezona kratkih hlačica trajala bi dovoljno kratko, a ja sam imala ne jedan već dva razloga da ne nosim kratke hlače. Kožu izbezumljenog pileta pred klanje i celulit s jahaćim hlačicama na bokovima. Pasmater. Nakon početnog bijesa dolazi prihvaćanje i traženje rješenja, opet na prilično pogrešan način. Tih godina na internetu nisi mogao naći dovoljno informacija o keratosis pilaris, kako ni o izrazu pileća koža. Nije postojalo AHA i BHA ni ostalih kiselina u komercijalno dostupnoj kozmetičkoj njezi lica i tijela (osim na američkom tržištu) i sve se svodilo na krema + piling. Koristila sam piling iz kućne radinosti koji i dalje volim korisititi jer imam vrhunske sastojke nadohvat ruke, hladno prešano maslinovo ulje i morska sol ili smeđi šećer, i bilo kakvu kremu na koju sam naletila, najčešće Nivea mlijeko za tijelo ili Dove losion. Uvijek su to bile neke gušće kreme jer sam imala osjećaj kako kožu treba hidrirati, nešto je u meni govorilo da je suha.

Depilacija s keratosis pilaris – što izbjegavati?

Bauljajući po salonima za depilaciju također sam se naslušala gluposti:

• Najbolje je depilacija trakicama voska jer najbolje izvuče dlaku iz folikule
• Nemoj se mazati gustim kremama i maslacima za tijelo jer to začepi pore
• Maslinovo ulje nije dobro stavljati u piling jer će začepiti pore
• Maslinovo ulje moraš stavljati na kožu jer je hidratizira

Sad ti budi pametan. Lista je podugačka, ali uvijek je nešto s porama ili nešto s piligom ili moraš prodati bubreg za kupiti liniju za njegu koja će ti izljiečiti stanje zauvijek. To je laž. Ništa neće zauvijek izliječiti stanje kože osim IPL depilacije, dakle laserskog ukljanjanja dlačica, ali ni to nije jamstvo da će mrljice zauvijek nestati. Osim IPL depilacije koja je skupa, nije uvijek primjenjiva (npr. ako imaš tetovažu od dva metra kvadratna na boku kao ja), neki čak kažu i ne toliko učinkovita na tamnijoj koži, najbolji način depilacije bez iritacije kože je depilacija šećernom pastom ili egipatska depilacija.

Prije godinu dana kada sam krenula malo jače istraživati nabasala sam na viralni video američke youtuberice koja objašnjava kako se riješila svoje „ strawberry skin“. Sam pogled na tubmnail videa govorio mi je kako ova osobica nema keratosis pilaris već iritaciju od brijanja, i kako će video biti potpuni promašaj. Ali ne budi lijen, i evo mene buljim u mobitel, čak sam i ekran poravnala u vodoravan položaj, onda znaš da si se pripremio na ozbiljnu koncentraciju. Pokrenula sam video i gotovo polako umirala iznutra dok je na svježe BRITVICOM obrijanoj koži izmenjivala nekoliko seruma, ulja i pomadica unutar prvih desetak minuta. Ukratko, ona je pokazivala svoju rutinu koja se sastoji od (izbrojala sam, ne serem) pet proizvoda, dok obavlja svakodnevno tuširanje. Pritom je navela britvicu kao sredstvo depilacije, i napomenula da to ne radimo na suhu kožu. Iskreno, da krenem po britvicom suhoj koži mogu ravno do ljekarne po Octenisept i zavoje.

LORD. HAVE. MERCY.

Jel ti to mene jebeš? Jel ti meni ozbiljno govoriš da si se namazala s tri seruma, pa piling, OBRIJALA NOGE ŽILETOM, namazala kremom i to je super? Molim vas, ukoliko imate stanje pileće kože nemojte nikada, nikako ni u kojem slučaju koristiti britvicu za depiliranje. Moram ovdje navesti disklejmer kako se pojam „strawberry skin“ ne povezuje uvijek nužno s keratosis pilaris, ljudi znaju s tim povezati i klasičnu iritaciju koja od brijanja ili suhe kože. Ovdje je internet nemilosdan – servira nam informacije koje su interesirale ljude prije nas, s istim ili sličnim preferencijama kombinirano s našim preferencijama. Prokleti internet kolačići.

Mame, popričajte s  svojim kćerima koje ulaze u pubertet, kćeri pitajte svoje mame ili podijelite ovo s prijatelijcama, ali nikako nemojte koristiti britvicu. Nemojte slučajno da vam govore kako to nema veze i kako je britivca najbolja stvar, za nas s ovakvom kožom britvica je najgora stvar. Točka.

Zašto vam ovo pišem? Ja sam koristila britvicu. Kad se Chewbacca prvi put pojavio na mojim nogama, i ja postala svjesna kako šorc s dlakama od tri centimetara u kombinaciji s socijalnim pepeljarkama aint gonna get me nowhere, posegnula sam za tatinom Gillette britvicom. Bez brige, tata je uvijek imao onu skupu britvicu, s žiletima koji su se izmjenjivali i uvijek je urlao kako mu tako brzo nestaje kutija s žiletima. Imala sam po tri dlačice iz jedne folikule, urasle dlačice  i iritiacije koje vam ne mogu ni opisati. Trebalo je sedam dugih godina depilacije šećernom pastom da se stanje smiri i polako počne povlačiti, do te mjere kako sada na mjestima uopće nemam dlačica – i samim time niti jednu ljubičasto-smeđu točkicu.

Egipatska depilacija šećernom pastom

Kakvu sam grešku napravila s tih par godina britvice, ne mogu sama sebi oprostiti. Mama je dozvolila da obrijem potkoljenicu, premda je ona godinama depilirala noge vrućim voskom. Valjda je smatrala kako sam premlada za takve bolove, a depilacija trakicama realno nije ni postojala. Bilo je vosak ili britvica, nema izbora, međutim protivila se da obrijem natkoljnicu, govorila mi je ako to napravim nema povratka.  Ništa mi nije bilo jasno, ja sam samo vidjela dugačke dlake koje su izgledale odurno. Sve moje prijatljice brijale su noge prilikom dnevnog tuširanja, svima je to bila najnormalnija stvar, ali nijedna nije imala problem kao ja. Sve su imale glatku kožu bez flekica, dok bih ja obrijala noge navečer i šest sati poslije imala ratno stanje. Također bih imala i osjećaj žičane četke doslovno iduće jutro, što bi me tjeralo da opet potegnem žiletom po njima.

Kad su se pojavile trakice s voskom koje su omekšale moje dlačice da me više nisu toliko iritirale kod rasta, zauvijek sam se oprostila s britvicom, i nastavila vrtjeti u beskonačnom krugu točkastih nogu. Depilacija trakicama voska, pa dva tjedna skrivanja nogu, jedan tjedan kratke hlače pa opet depilacija. Trajalo je to dok jedno ljeto, mjesec dana nakon poroda nisam otišla u neki random salon, na brzinsku depilaciju  – jer beba od mjesec dana, a ja moram na Hvar gdje depilaciju neću vidjeli naredna tri mjeseca. Bilo je to drž-ili-ne-daj situacija.

Kozmetičarka me depilirala tolikom brzinom da je doslovno čupala kožu s mojih kostiju izvlačeći najgore iz mojeg stanja kože, kojeg nisam bila ni upola toliko svjesna kao što ću biti to ljeto. Nije bilo osobe koja me tog vrućeg ljeta 2012 godine nije pitala – jel tebi hladno možda? Moje potkoljenice bile su prepune stršećih vulkana s ukrasnim flekama, koje nisu jenjavale ni uslijed pilinga ni sučanja, kupanja u moru kako to inače bude. Rekla sam dosta i odlučila isprobati depilaciju šećernom pastom kod kuće na preporuku prijateljice koja ima istu situaciju. Kupila sam kanticu šećerne paste u DM-u, zagrijala je i zalijepila sebe i okućnicu u pokušaju depiliranja. Long story short, sada: isključivo šećerna pasta, isključivo profesionalna depilacija jer mi se ne da petljati doma s tim (ima i tu svakakvih idiota koji misle da dobro rade), piling jednom tjedno i krema s ureom svaki dan.

Kreme i pilinizi i jedno šokantno priznanje – ne tuširam se

Proučavajući o svojoj koži i isprobavajući svakojake metode, prikupila sam ove informacije kod svojeg omiljenog skin nazija – Martina dearSkin i koje želim podijeliti s tobom:

• Provjerite sastav i izbjegnite komedogene sastojke u poizvodima za tijelo (mineral (paraffin) oil, isopropyl palmitate, myristyl propionate isopropyl ,isothermal myristyl myristate, putty sterate, isostearyl neopentonate decyl oleate, octyl sterate, octyl palmitate, isocetyl stearate , alkohol na visokom mjestu i talc  – jako je komedogen.

Znam da ti se povraća od ovih naziva, ali ona sigurno za o tome više nego ja i zaista vrijedi poslušati i slijediti upute. Ovo su upute koje ja slijedim i koje sam od prošle godine nadogradila s još jednim, prilično radkalnim, ali i logičnim potezom.

• Koristim kremu s visokim postokom Uree, mliječnom kiselinom, niacinamidom, hyaluronskom i salicilnom kiselinom minimalno jednom na dan – Cerave SA Cream for Rough and Bumpy Skin
• Radim mehanički piling sol + maslinovo ulje jednom unutar dva tjedna (ne radim kemijske pilinge)
• Pijem minimalno dvije litre vode, ne pijem gazirane sokove i pazim na konzumaciju šećera i masne hrane
• Prilikom tuširanja ne koristim apsolutno nikakav gel za tuširanje, sve ću objasniti u sljedećem tekstu.

Ako želiš, evo video koji objašnjava Keratosis Pilaris, slatka dva američka doktora s bijelim zubalima, sve su ti rekli. Moram naglasiti kako su doktori snimili video nekoliko mjeseci NAKON što sam ja počela koristiti kremu – bravo ja i isplatilo se tisuću sati provedenih u najmračnijoj rupi Googla.

Stay tuned za idući nastavak..