Zaista ne znam bolje odgovoriti osim, udahneš, stisneš oči, izabereš i moliš svetu Mariju Guadalupe i sve svece zaštitike budala da nisu pogriješila. Jer vrijeme će pokazati, a tada možeš samo plakat.

Znamo da je dobar majstor, pod tim mislim onaj koji se javlja na telefon, pošalje ponudu na vrijeme u obliku word filea ili nemoš bolivit PDF-a, eventualno s crtežom traženih artikala i koji ne kasni na dogovoreni sastanak tjedan i pol, dlaka u plastu sijena. Ne slamka, jer to ček nekako možeš napipat, već dlaka – prozirna, svijetla kratka dlačica koju svi skrivaju kao zimsku dekicu koju uzgajaš na potkoljenicama pred proljeće.

Moja potraga za majstorima zapala je taman usred karatnene uzrokovane Virusom-čije-ime-ne-želim-izgovarat-jer-se-nerviram. Kovidemort.

Vratimo se par koraka unatrag

Preselili smo iz stana od 130m2 (tri dana prije potresa, jer zašto ne)  u novi-stari stan od 80m2 idealan za naše potrebe, želje i pozdrave. Znam da nikome nije jasno zašto sam napustili penthouse s pogledom na Sljeme i prozračnim dnevnim boravkom, ali vjeruj mi ne želiš čistit tih hiljadu kvadrata, plaćat te račune za grijanje i vozit se na trideset i dvije minute u liftu kad zaboraviš, neampojma, novčanik. Iskreno, nismo mi likovi za taj stan. Trenutno nam više odgovara da klinci imaju svoju sobu, manji dnevni boravak kojeg mogu očistiti u roku pola sata i garažu koja konstantno izgleda kao chopshop u selu nadomak Tijuane. Bar je imamo. I garažu i šupu. Hoarder da budem.

Taj novo-stari stan izgrađen je i opremljen prije ravno dvadeset godina, sve originalne postavke. Zidovi očajne žuto-maslinaste nijanse, koji djeluju kao da se stan godinama koristio za pušnicu, grozna sobna vrata s kutnim štokovima i nadsvjetlom boje oker proljevasto, i hrastov parket tip napolitanke nijansa federativno-socijalističke boje. Živote hrdjava turpijo.

Ovdje jedino nedostaje namještaj od drva trešnje visokog sjaja, lamperija po stropu, figurice vrtnih patuljaka od gipsa i dva velika lava na ulazu.

mater, dizajner interijera

Kuhinja je posebna priča. Prilično mala, očajno raspoređena, preniska i s štednjakom smještenim u kut za klečanje na kukuruzu. Napa s vizirom za zaštitu kod pohanja, smještena na visinu taman da se kresneš posred čeonog režnja.

O kupaoni ne želim razgovarati.

Život me nosi kao naplavljeni balvan, nema tu nikakve kontrole

Cijelo vrijeme karantene bojala sam se uopće krenuti istraživati i guglati majstore, kad ZNAM da je jedina i najbolja opcija naći nekog na preporuku. Sasvim slučajno, ili namjerno – nisam bila sigurna da li je u pitanju karma ili onaj Murphy koji uvijek zajebe stvar, ali moj kolega je uređivao svoj novo izgrađeni stan u visokoj rohbau fazi. To bi onda bilo hoch rohbau.

Prestat ću, znam. Nije smiješno nikome osim meni.

Ovo samo po sebi nije pretjerano bitna informacija, jer stalno netko nešto preuređuje, ali moj slatki kolega Ante je specijalna persona. On je onaj lik koji obiđe SVE renomirane tvrtke koje se bave izradom kuhinja, provjeri cijene i materijale, rokove isporuke i fleksibilnost kroz excell tablicu u nekoliko boja i grafičkih prikaza. Zatim pronađe uređaje na popustima kakve nikad vidio nisi, i zna kako za prosječnu dnevnu sobu od 25 m2, trebaš 5000 lumena kao primarni izvor svjetla (200 lumena x 25 m2), što je ekvivalent oko pet 100 vatnih žarulje sa žarnom niti , pet 23 vatnih CLF ili osam 10 vatnih LED žarulja.

Za nas rođene 80tih, bilo je dovoljno znat da trebaš uze tri žarulje od 150Watt, plus još par da imaš kad rikne, a sad gledaš te lumene i osjećaš se ko debil. Osim toga mogao si žarulju kupit na kiosku, a sad moraš u specijalizirani dućan s rasvjetnim tijelima ili u lokalnog kineza. Ono su stvarno bila jednostavnija vremena.  Ostaviti ću vam ovdje jednu zgodnu tablicu kojom možete usporediti koliko old skul watti je modernih lumena premda svaka respektabilna žarulja ima isto navedeno na pakiranju. Osim lumena i watta ima tu i nešto što se zove povrat svjetlosti, ali nisam trenutno spremna za toliku količinu negativne energije u životu.

Opseg radova i podjela posla

Podijelila sam ovdje radove i opseg radova po vrsti pa vam može poslužiti kao svojevrsna check lista svih gluposti na koje ne misliš kada pričaš s majstorom obujmu posla.

Neki detalji o kojima nisam imala pojma, a pljusnuli su me kao pokakana pelena:

Parketar samoinicijativno ne fugira spoj zida s parketnom lajsnom. To ili moraš naglasiti, ali u pravilu to radi ličilac ili soboslikar, odnosno moler, maler ili pitur za nas koji pričamo normalnim jezikom. Razlog je  (kako mi je rečeno, nisam parketar) akrilni silikon koji mijenja boju nakon nekog vremena, a kada je prebojan slojem boje zida, to se neće desiti. Iskreno, u bivšem sam stanu imala fugirano samo silikonom i izgledalo je ok, ali je silikon već bio te očajne nijanse smeđe boje koja teško može gore izgledati.
Također je lajsna izgledala drugačije, bila je drastično tanja i zaobljena prema zidu. Ova postavljena me ne oduševljava previše, jer na predjelu montiranih štokova od vrata previše strši. Doslovno je štok vrata tanji od lajsne i to se jako vidi u spoju s vratima. Osim toga, moguće je da ću razvit neku vrstu bolesti uzrokovane stresom od samog pogleda na površinu lajsne na koji će padati prašina jer je debljina na pojedinim mjestima gotovo 20 milimetara. Pa ti nemoj gletat zid jer si škrta.

Guglajući našla sam različite deblijne lajsni od 12-18mm, i visine od 60-120mm, neke lakirane neke MDF s plastificiranom folijom.

Evo jedna slatka i nepotrebna pričica od materijalu kojeg zovem MDF, u prijevodu medijapan ili medium density fibreboard. Priča se po kvartu da naziv potječe još iz doba kada su se ploče stješnjene iverice uvozile iz Japana i na sebi, kao znak kraljevskog podrijetla, nosile žig s natipsom MADE IN JAPAN. Par desetaka Marka Perkovića Thompsona kasnije dobili smo naziv medijapan. Simpatična pričica i vjerojatno apsolutna izmišljotina jer MDF potječe iz Amerike, i izumljen je  – sasvim slučajno.

Mater, povjesničar

Hoću reći, obratite pozornost parketaru kako NE ŽELITE da lajsna strši na spoju s vratima. Možda i pretjerujem, jer sigurna sam da to kasnije neću ni primjećivati. Postoje lajsne s utorom za kabel ako se treba provlačiti i apsolutno je moguće prilagoditi zid dva milimetra ili kupiti tanju lajsnu ili ju izbrusiti da ne strši na tim spojevima. Materijal štoka i lajsne nije nikad isti osim ako imate lakirana sobna vrata koja su skupa ko vrag. Lajsne se mogu i farbati perivom bojom, ima tu svega ako proguglate.

Kad smo već kod lajsni, poseban krug pakla za sve koji još uvijek montiraju ove lajsne u prostore. Lakše su za čistiti, da, ali zamislimo taj spoj s štokom – kakva elegancija. Osim toga svaki element koji ti misliš da si montirao uz zid, zapravo strši tri centimetra od zida i sranja upadaju iza. Classy.

Završili smo s time, sva sam se nasekirala.

Keramičar (osim ako nije i vodoinstalater, a često nije) ne montira ormarić s umivaonikom. Razlog – ne zna gdje i kako se kreću cijevi ispod pločica. Moguće je se sjeća jer postavljao je pločice preko, ali šanse su da probije cijev 50/50%. To uvijek radi vodoinstalater, koji će ako ima pameti opalit fotku cijevi prije pokrivanja i kotirat sam sebi da zna, jer ponekad prođe i mjesec dana od montaže cijevi do montaže ormarića. Do tad tko živ, tko mrtav.

Sobna vrata  je najbolje montirati prije farbanja zidova, jer postoji mogućnost da je zid kriv, nakrivo, u ausvinkl. To se najčešće primjećuje kada prelaziš iz kutnog štoka (stoji na jednom kutu otvora) na obuhvatni štok (grli cijeli otvor kao poštar susjedovu ženu), pa lajsna koja pokriva okvir vrata zjapi sastrane. To naravno možete elegantno riješiti gletanjem i izravnavanjem svih otvora  i pratećih zidova, ali ko to more platit? Mi smo to riješili tako da je maler „zalijepio“ lajsne koje je monter vrata pripremio, i onda ih lijepo silikonirao i prefarbao bojom pratećeg zida. Trošak – nula kuna dodatno.

Samo jednu stvar pazite, a ne bi trebali paziti, ali ipak morate paziti jer vi ćete čistiti podove i vrata – rub štoka sobnih vrata mora se silikonirati odozdo. Rub dna okvira ili štokova vrata nikada nije plastificiran niti lakiran, uvijek je sirov. Prije montaže na donji rub štoka koji ide na pod stavlja se silikon i onda tek postavlja štok, tako da ne iscuri previše vani, a opet spriječava vodu/vlagu da prodre u štok, i da vrata nabubre u donjem dijelu. Može se napraviti i nakon ugradnje, i lajsne se isto tako silikoniraju, ali svakako je bolje i tijekom montaže štoka.

Aluminijski profili na rubovima u kupaoni, posebno ugradbenom vodokotliću mogu se izbjeći. Realno, ružni su ko pas. Keramičari ih ne vole raditi jer moraju biti ekstra oprezni s polaganjem pločica koje idu na kut, što je vrlo izazovno s pločicama velikog formata. Fuga koja ide umjesto L profila mora biti savršeno izvedena jer je vidljiva dugačka horizontala, koja ne smije izgledat kao trag u snijegu nakon subotnje pijanke. Imali smo tako izvedenu nišu vodototlića u prijašnjem stanu i mogu potvrditi da se na to možeš porazati ili razbit glavu, ali možeš i na L profilu. Ćošak je ćošak.

Prijelazne lajsne za spoj pločica i parketa može dobaviti i keramičar i parketar i ti. To je običan T profil možeš kupiti u Bauhausu u pedeset različitih izvedbi, između ostalih i od sirovog aluminija kojeg za male pare možeš plastificirati u boju koju želiš. O plastificiranju ćemo detaljno u idućim tekstovima, s linkovima gdje se to može napraviti.

Odabir Kalklitir boje za zidove neće previše usrećit tvog majstora, ali može tebe i tvoj peace of mind, kad znaš da djeca neće moći zasrati zid više od koliko je već zasran nakon što se tretira bojom.  O ovoj boji ćemo u jednome od naknadnih tekstova, nakon što bude nanesena.

By the way, Jupol Gold periva boja za zidove izgleda sve samo ne kao periva boja. Skeptična sam jer je hrapava kao i ova obična, pa si mislim – mogli smo i cijeli stan s tim riješit. Živi bili pa vidjeli.

Planiranje radova i nabave namještaja

Kažu da je planiranje pola obavljenog posla, a kod mene je planiranje standardno kao kašnjenje na prvi dan posla nakon godišnjeg. Ipak, iskustvo kojeg sam nehotice navukla tijekom deset godina koordiniranja sličnog posla pomoglo mi je da budem sistematična, smirena i razborita.

Kad imaš radnike rascjepkane kao mi, planiranje je majka.

Ono što sa sigurnošću mogu reći je da prvo moraš nabaviti namještaj i opremu poput vrata ili prozora. Garniture i stolice se čekaju u prosjeku 20-40 dana, sudeći po zadnjim vijestima iz dućana gdje sam kupila svoju garnituru čekat ću dugih 90 dana. Trenutačno je silenzio štampa na moj pristojan i uljudan e-mail. Znamo koji je idući korak, histerični ispad na drugom katu dućana. Let it be.

Prozori i sobna vrata

Vrata i prozori se čekaju od 6-10 tjedana, zavisno što i gdje naručuješ. Za stanove je najbolje birati drvene materijale jer lijepo izgledaju, moderni su (tojest klasični pa su odmah i moderni) i dišu u prostoru. Što se tiče drvenih prozora trebalo bi ih održavati jer je drvo materijal koji se troši, ali i dugo traje bez obzira na to. Izbjegavaj birati aluminijske prozore jer su očajan toplinski izolator, moraš uzeti najskuplju verziju s termičkim mostovima koja košta za poludit,  i opet su hladni kao frižider. Najkvalitetniji klasični aluminijski profili (i najskuplji) su proizvođača Schuco. Aluminij s drvenim dekorima apsolutno ne želiš u stanu, jer je ono što je cjenovno prihatljivo (za što ne moraš prodat bubreg, jel) očajnog izgleda.

Plastična stolarija je klasičan odabir, premda ju osobno ne volim. Postoji i opcija drvo-aluminij prozora koja je zaista prekrasna i dugotrajna, možda i najskuplja. Drveni dio štoka nalazi se s unutrašnje strane, a aluminijski dio s vanjske strane zgrade. Ovdje sam malo ispala iz štosa, ali samo ću vam reći da ovo MORATE ići vidjeti u živo, jer na tržištu ima svega. Planiram to staviti u stan kad riješimo ove očajne prozore (koje ćemo prvo farbati), pa možemo to isto popratit i rikavat od smijeha kad krenem brusit.

Sobna vrata dolaze u lakiranim izvedbama u bojama il češće drvenim dekorima koja su zapravo imitacije, ali toliko vjerno napravljene da ne možeš pogodit radi li se o pravom drvu ili foliji na iverici. Možda zvuči glupo, ali ne obratiš li pažnju na ovo završit ćeš s vratima od iverala i nekom očajnom isprintanom površinom koja se sjaji ko uskršnje jaje ovisno o doba dana.

Ispunu ćeš isljučivo birati puna iverica (skuplje) ili cijevasta iverica/iverica prožeta cijevastim otvorima (jeftinije). Ni u kojem slučaju nemoj birati ispunu vrata od saćastog kartona. Ispunu možeš vrlo lako provjeriti – prvo ćeš pitat prodavača i time biti informiranija od njega ili nje, nakon toga ćeš isprobati kako se vrata kreću. Sobna vrata od saćastog kartona lete poput šamara prema budali, a vrata od iverice imaju ozbiljnu težinu vratnog krila. Okvir bi trebao biti drveni, obuhvatni, oko cijelog otvora bez praga na podu, a panti/šarke trodijelni trodimenzinalni ili skriveni panti.

Razlika u pantima je zapravo kod odabira tipa vrata. Postoje vrata poravnata s okvirom što je vrlo elegantna opcija jer su sasvim utopljena u zid, i ona klasična s vidljiivm preklopom. Predložila bih vam da za stambene prostore birate poravnata jer su idiotski luksuzna,  a za prostore za najam ili apartmane ona s preklopom, i obavezno trodimenzionalnim pantom.

Razlog – korištenje od strane nekoga koga boli tuki vs tebe koja si iskrcala boga oca za ta vrata. Vrata s preklopom i trodijelnim trodimenzionalnim pantima su NE-PO-DE-RI-VA. Jednostavnije se montiraju, podešavaju i nema mjesta grešci. Vrata poravnata s okvirom zahtijevaju jaaaaaako pažljivu montažu i podešavanje u milimetar, posebno ako biramo magnetnu bravu za lijepo zatvaranje. Ovo je nešto što ti prodavač neće reći, ali mater hoće, a mater ima iskustva.

Površina Duradecor na Hörmann sobnim vratima (koje najvolim na kugli zemaljskoj) reljefno je otisnuta na foliju, tehnikom najsličijoj grafotsiku i drvo doslovno možeš osjetiti. Budući da je u pitanju folija, ispuna vrata je maksimalno zaštićena jer nema kantova i rubova, a cijeli element je puno jeftiniji od punog drva. Znam, i očito je kako znam ako odeš na moj Linkedin profil, da je ova tehnika specifična samo za ovog proizvođača koji se izvrnuo naglavačke da kupi craft tvornicu sobnih vrata samo da bi u svojoj kući mogao imati najmoderniju liniju proizvodnje sobnih vrata u Europi. Nijemci – moraš ih volit.

Faze izvođenja radova korak po korak

Naravno da nisam imala pojma kako i što točno radi majstor koje vrste. Bila sam uvjerena da vodoinstalater radi samo premještanje cijevi, a montažu sanitarija keramičar. Jer to je kao blizu s pločicama, pa je logično. Možda je tvoj keramičar i vodoinstalater i obrnuto, ali vrlo često su odvojene profesije. Iskreno, ne znam koji je važniji u ovome procesu, rekla bih oboje. Ako jedan ne izvede cijevi kako treba, a drugi pad za odvod vode u walk in tušu imaš poplavu u kupaoni ili kod susjeda u dnevni boravak.
Pa krenimo mi lagano korak po korak kao Dorothy niz yellow brick road, punu zavrzlama i nedoumica.

Demontaža, pospremanje stvari i dokaza života iz prostora u kojem će se renovacija raditi

Zaštita ormarića i ormara, elemenata koji ostaju – plombiranje prostorija u koje majstori ne ulaze da nemaš prašine preko glave. To sam sve radila klasičnom malerskom pik trakom i folijama za zaštitu namještaja.

Trganje pločica i rušenje zidova. Ako nije potrebno nemojte skidati odmah sva vrata jer ćete smanjiti širenje prašine po stanu.

Ravnanje podova, novi pregradni zidovi, niše za odlaganje od knaufa, zatvaranje cijevi u kupaonici i prostorijama s keramikom, hidroizolacije, premještanje i polaganje novih cijevi i odvoda, montaža vodokotlića, odvod za tuš, montaža sanitarija poput školjke i podžbuknog tuša. Svi predpolagački radovi koje ste zamislili (podno grijanje npr). Skidanje vrata i štokova, polaganje keramike, fugiranje i silikoniranje spojeva. Spuštanje stropa u kuhinji, priprema rasvjete, utičnica i gletanje i farbanje kuhinje

Ugradnja nove kuhinje, spajanje kuhinjskih uređaja. Gletanje i farbanje zidova u stanu (štokove starih vrata uvijek skidajte prije farbanja), prvo strop onda zidovi. Spajanje vode i puštanje u pogon, postavljanje ostalih sanitarija npr. nagradni tuš, elementi u kupaoni za odlaganje, radijatori..

Brušenje i lakiranje parketa (moguće je i nakon obrnto ako imate pedantne majstore), ugradnja lajsni, silikoniranje lajsni. Montaža sobnih vrata, silikoniranje svih spojeva. Postavljanje rasvjete i razmještaj namještaja

Razmislite morate li razvoditi kablove/internet ili slično kroz parketne lajsne i ispod štoka oko otvora vrata prije nego se krene to postavljati, nabavite kablove.

Razmislite želite li televiziju montiranu na zid, ako da – nabavite kablove dužine cca 1,5m za spajanje HDMI ulaza ili/i internet konekcije zavisno već od prijemnika. Dogovorite s majstorom da to uštema u zid, pogleta i preboja da se kablovi ne vide. Strujnu utičnicu mora također izvesti na visini iza televizije, također izvesti i jednu iza TV komode u koju ćeš uštekat groblje utikača za sve prijemnike, rutere i štajaznam. Točno koji kabel ide gdje bilo bi zgodno da provjeriš s provajderom interneta i tevea PRIJE gipsanja bužira, ili verzija za siromašne – samo kablova u zid. Pogodi koju ja imam.

Kladim se da ovo neće trebati za koju godinu sve će bit wireless, a ti ti živce izgubila dok si to sve napravila.

Razmislite gdje će vam biti docking station za punjenje svih elektroničkih uređaja u stanu – tableti, mobiteli, vibratori i električne cigarete. Najbolje je da sve bude na jednom mjestu negdje da nije preočito niti preblizu dnevnom boravku, ali opet praktično za korištenje da djeca mogu dodavati kad ustreba. Naravno da smo ovo zaboravili i sad će groblje uređaja biti na TV komodi (pod uvjetom da majstor može izvuć dodatnu utičnicu iz strujnog outleta koju je premjestio 50 cm iznad za telku)

Pripremi najmanje dvije utičnice u kupaoni i najmanje tri u kuhinji. Ako u kuhinji možeš petnatest, to je isto dobro jer sve će ti trebat.  Pokušaj bar jednu utičnicu smjestiti u kupaonski ormarić kako bi bila sakrivena ako trebaš puniti nešto.

Pokušaj mikrovalnu (ako je koristiš uopće) smjestiti negdje na visoko, ne na radnoj ploči jer je idiotski prevelika i glomazna. Naravno da ti treba utičnica za to unutar ormarića/police, pa napomeni da se metne. Netko mi je dojavio da samostojeće mikrovalne imaju otvaranje samo u lijevo – kakav nonsens. Ugradbene su skupe za poludit, premda izgledaju killer.

Možda se čini kako tu i tamo nije loše popustit za dvjesto ili petsto kuna ili tisuću, ali kad kreneš nakupi se toga toliko da ćeš probit budžet kao beba balon. Najvažnije je s majstorom na početku definirati SVE radove, i tražiti cijenu za sve.

Nemoj biti kao je i dodavati malo po malo farbanje, pa struju, pa štekere, lampe, ladice i police i tako dalje jer – što je posao u startu veći, to bolje možeš pregovarati cijenu. Neće koštat manje ako kažeš kasnije, nego će koštati više.

Greške se događaju i budi spremna na njih

Nitko ne može misliti na sve stvari tijekom renoviranja. I sama se budim usred noći i razmišljam gdje sam i jesam li uopće negdje po stanu vidjela mješalicu za lavabo, hoće li ormarić stati bočno ili čeono jer sam stavila utičnicu na sredinu zida umjesto u kut. Zašto smo radijator plastificirali u antracit a svi ostali elementi na tržištu su crne boje?! Ne treba ti takav stres.

Pa što ako je radijator u najtamnijoj sivoj,  a držač guz papira u crnoj boji? Mirjana Mikulec bi sigurno dobila aneurizmu mozga, ali ti nećeš.  Jednostavno ćeš uzeti taj crni ili rasturit s nekim drvenim materijalom jre to uvijek ide u kupaone. Btw, bambus je najizdžljiviji na vodu.

Otvori account na ALIEXPRESSU za kupovanje idiotskih điđarija za tri kune dovoljno rano da ti oči ispadnu prije nego kreneš trgat stan, taman ćeš uspjet naučit razazanati koji seller je crap, a koji nije. Ja još uvijek učim.

Dovoljno je da napraviš jednu ovakvu check listu s terminskim planom koji majstor ide iza kojeg jer ćeš onda moći lakše sve nabaviti i pravo vremeno razmisliti. Kad (ne ako, nego kad ??‍♀️) se greška dogodi, napravit ćeš improvizaciju koja će najbolje odglumiti pravu stvar i svima reći da si to – baš tako zamislila.

Idući nastavak – detalji o kuhinji 😉