Ne paše mi, vratila bih ga proizvođaču. Najbolje bi bilo kada bi ga jednostavno – otkazali.

Ovo je do sada daleko najumorniji prosinac od kada živim. Ne pričam o dekoriranju kuće ni pečenju kolača, o tome ćemo razmišljati za dva tjedna – kada dođe na red.

Šalje mi neki dan sveky one cirkularne esemesove, samo preko WhatsAppa jer je moja sveky prilično moderna, cijela čitaba koliko bi stvari trebalo napraviti, ali ih ne napraviš jer nema vremena.

Can’t relate. Niti ću peći kolače, ni raditi večeru za petnaest ljudi, ni deset dana ribati pod Domestosom jer mi dolaze gosti. Ništa to.

Nevjerojatno, ali upravo sam Božiću pokazala srednji prst

Obožavam Božić, stvarno volim ovaj dio godine.

Volim i snijeg, onako kako ga prosječan dalmatinac voli – dok ne napada da ne možeš ćelavim gumama van s parkinga pa pičkaraš, pardon my french.

Možda se zaista čini čudnim ako me pratite duže vremena,  ali čak je i moja božićna playlista proljev kakvog ne možeš povezati s ličnošću koja izvire iz ekrana tvog mobitela dok skrolaš po Instagramu.

Nipošto nismo cijepljeni od božičnog hajpa, jer svaki dan mjeseca prosinca Frank, Dean  i Mariah unose tra-la-la-la laaaa duh u naš stan.  Uleti ovdje i pokoji Oliver, jer ča je život vengo fantažija?

Rudolph the Red-Nosed Reindeer
Had a very shiny nose
And if you ever saw it
You would even say it glows

Pjeva tako stari Gene Autry, ne znajući kako je Rudolphov nos vrlo sličan sjajnom crvenom nosu mojeg muža  koji tijekom prosinca odpartija satnicu veću od one provedene na poslu.

Ne kužiš ti to, ali njemu je rođendan, pa je bratu rođendan, pa je tati rođendan i dolazi mu ekipa – cijeli mjesec to traje.

Cijeli. Mjesec.

Riječima je neopisivo, ili ja ne znam prenijeti, kako prekrasno izgleda Zagreb s dvadeset i drugog kata nebodera kroz šajbu od 24 m2

Otvoreni pogled prema Sljemenu otkriva mi i sve nesretnike koji pičkaraju i metu snijeg s automobila dok se ja ljuljam na kauču u svojem kositrenom dvorcu u duploj dolčeviti jer mi je uvijek malo hladno. Nama je uvijek malo hladno kad vidimo snijeg, nema veze što je u stanu tisuću stupnjeva.

Imam i one šapave božićne čarape na nogama, iz tog istog logičnog razloga.

Tako izgleda moja iluzija božićnog perioda, ravno deset minuta koje uspijem uhvatiti dok mi mlađe dijete ne naskoči na glavu, i zalije obje dolčevite kavom iz šalice koju imam u ruci.
I dalje imam šašave božićne čarape na nogama, i duplu dolčevitu.

Pogled je i dalje prekrasan, samo uživam u njemu stojeći nasred dnevnog boravka dok se netko vješa po meni.

Misliš li da je to normalno, da pijem kavu nasred dnevnog boravka u duploj dolčeviti i šašavim božićnim čarapama?

Ja mislim da je to totalno legit.

Vrtim se kao hrčak u kotaču načinjenom od antibiotika, božićnih predstava i sajmova i agenata za nekretnine

Kažu da je Advent u gradu, lampice su se upalile i ima kobasica. Nemam pojma jerbo svaki dan dolazim doma u sedam navečer i slijepim se s kaučem najkasnije do devet i dvadeset. Živijo Instagram i internet portali, ne bih ni znala da ima sva ta čudesa za vidjeti, pojesti i popiti.

Podsjetimo se OVDJE kako sam optimistično sama sebi obećala prošle godine kako se ove godine to isto NEĆE dogoditi.

Božićne ću poklone kupiti na vrijeme, srediti kuću i obići Advent najmanje šest puta

Situacija je ovakva, šesnaesti je dan mjeseca prosinca, a Advent sam obišla nula puta.

Božićne pokolne za djecu riješila sam u Lidlu,  nabavila sam čak i jednu prokletu LOL lutkicu – dvjesto kuna je l’ ti to mene zezaš?

Imam i poklon za mužev rođendan koji pada na 26.12.

Imam poklon i za tatin imendan koji pada na 26.12. To je ujedno i poklon za useljenje u novi stan mami i tati, koji trenutno skvotaju u sestrinom novom stanu, jer papiri još nisu prošli ali kapara je.

Ova država sva je u znaku FTJP (fali ti još jedan papir), a moj tata suvereno jaše na čelu kolone.

Prigodno sam im nabavila  poster na kojem stoji izreka – ČUNKA, jer zašto ne.

Čunka (njuška, faca, baja, kuler, batica, brat, frajer, božansko biće, neprikosnoveni, šef, gazda, direktor svemira, Jack Nicholson)

Imam poklon i za sestrino useljenje u novi stan, onaj za koji su papiri prošli, ali su na moje ime.

Njoj sam uzela isto poster, na kojem piše JUBOV. Ako me iznervira do 24.12 stignem ga prepoklonit nekome drugome, jer to je univerzalna izreka.

Preklonit ću i stan zajedno s kreditom koji je na moje ime ako me baš jako iznervira.

Ništa vam nije jasno, je l’?

Nije ni meni, sad možda shvatite zašto sam pokazala srednji prst pečenju kolača i pripremi božićne večere.

Posteri su super, još stignete u zadnji čas ispast čunke i ljubavi za pod bor. Možeš ih naći kod beside.dizajn.

Moram ponovno pokrenuti prodaju stana

Kako je ono gore bilo, FTJP da bih ga mogla prodati ovakvog kakav je. Navrh svih obaveza pred kraj godine namontirala sam si na vrat ne jednu, ne dvije već pet agencija za nekretnine.

Trebalo je usisati osamsto tisuća kvadrata stana i pripremiti za fotkanje, pospremiti sva sranja koja već godinu dana čekaju da ih pospremim.

Dok sam usisavala i udarala nogom usisavač kada bi zapeo za nogu stola, đubre debelo (molim vas recite im da i vi to radite), priuštila bih si tu i tamo sitne radosti.

Ima li veće pravde za nas majke, nego kada usisaš ono malo plastično sranje iz kinder jaja pa ti se razvuče osmijeh u stilu Zdravka Mamića – eto ti ga sad na, sad si dobio svoje.

Stvarno smo sitne duše.

Tijekom pospremanja nastradali su neki artikli

Netragom je nestala jedna od suprugovih vesti od kašmira. Tamno plava.

ON: Gdje mi je vesta? Tu je bila.
ONA: Gdje tu, na stolici u dnevnom boravku? Pospremila sam ju negdje.
ON: Treba mi, gdje si je pospremila? Ostavio sam ju da se osuši.

FUN FACT: Ostavio ju je da se posuši poslije ručnog pranja na stolici blagovaonskog stola, nakon što sam do sada najmanje tri takve oprala u mašini i smanjila na veličinu 116 za 4-5 godina.

Primijetimo kako sam ju JA OPRALA u mašini, a ne ON ŠIKNUO u basket za veš

Rekla sam nebrojeno puta:

u moju kuću ne ide teča (lonac) koja ne može u suđericu i odjevni predmet koji ne može u mašinu.

Bacam s dvadeset i drugog kata.

Ako si stavio u basket, završilo je u mašini, i slijedom nesretnih okolnosti pranja na 40 stupnjeva, smanjilo se na veličinu za DIJETE.

Imamo i nekoliko slučajeva njegovih kapa od kašmira koje su se smanjile na veličinu za novorođenče. To je završilo u smećari.

Nemam potrebu objašnjavati svoje postupke, znao je što je oženio. Kreten Domaćicu, ali mehaničara. Isto tako ne razumijem veste od kašmira kad znaš koga imaš u kući.

Ako postoji pet posto šanse da sjebem stvar, dogodit će se upravo to.

Enivejs, pospremila sam i neke artikle koji mi stvarno trebaju, naprimjer uplatnice za vrtić, sportsku, plivanje i školu. Nemam pojma gdje su završile, a pretražila sam već sva potencijalno sumnjiva mjesta.

Pravit ću se mrtva do opomene, možda upali

Kad smo već kod opomene (zaista vam se zahvaljujem što pratite ovaj rant, stvarno nema veze s mozgom, ali beskrajno vam hvala), neki dan sam pregledom plaćanja uvidjela kako su mi prije mjesec dana odrapili znatan iznos s tekućeg na ime jedne opomene.

Možda se pitate kako je moguće da mi odrape iznos, a ja ne skužim odmah isti tren. to je zato što većinu vremena ne znam tko mi nosi glavu, i stalno prebacujem iz šupljeg u prazno po računima.

Da sam u biznisu, mislim da bi se te radnje mogle klasificirati kao pranje love. Ovako samo radim ono što većina žena zaduženih za obiteljsku blagajnu radi – mađija.

Opasno je postaviti me obiteljskim računovođom, nebrojeno smo puta doživjeli da ne znam zbrojat iznad pedeset. Jednostavno sam glupa za matematiku, moj mozak to ne može.

Ne-do-ti-Bog da moram preračunati napamet iz jedne valute u drugu. Fijasko.

Uglavnom, gledam ja izvod računa i lijepo ti piše

RJEŠ-OVRH:PRV/ZR/BlA BLA BLA tolko i tolko kuna

Odmah otvaram svoj M pretinac aplikaciju, ali logiranje neuspjelo jer ne zna se zašto. Kresnem komp i uđem da vidim što se to odvijalo po mojem božanskom E-građaninu.

Ništa.

Ima jedan kind reminder kako mi ističe registracija, hvala lijepo, znam i sama i znojim se već kako ću proć tehnički, ali ništa o mojoj ovrsi.

FINA, to je ona agencija koja reklamira kako su pripremili kišobrane, dekice i upaljače za svakog korisnika koji dođe uplatiti pet računa ili više kod njih, kaže da ima sve na E-riješeno.

Daj saberite se. Živio foto nalog i tko ga je izmislio, a ostali – možete se samozapalit tom dekicom i upaljačem. 

Lijepo piše na njihovim stranicama kako u slučaju ovrhe u tvoj M-pretinac stigne E-obavijest da si O-vršen. Ovo je veliki iskorak jer prije se ta obavijest kačila na oglasnoj ploči nadležnog suda.

Mašala.

Uletim u FINA-u znojna ko debeli porno glumac, i mahnito bauljam do prvog šaltera noseći svoju osobnu iskaznicu –

molim vas recite mi tko mi je uzeo pare?

Pretpostavljam tko je uzeo pare, onaj koji na to ima pravo, ali s mojim tatom nikada ne znaš koji i koliki će kostur izletiti iz ormara.
Više sam vremena provela kao fikus direktor njegovih preduzeća nego imam kose na glavi.

Stojim ja tako u E-redu, sa svojom O-sobnom i čekam predati E-papir za zahtjev da vidim tko mi je uzeo pare, a E-babe se guraju preko reda i izmjenjuju znakoviti tajni jezik sa „svojim“ ljudima iza šaltera.

Ja samo stojim ko E-kreten i molim Boga da ne bude FTJP situacija, dok E-babe „samo da ostavim ovo ovdje“, iskrcavaju po tri tone papira na moju šalterušu.

Napokon stižem na red i šalterka meće naočale.

Mhmmmm, samo malo da vidimooooooooooo. Klik-klik-klik. Klik.
AHA. Evo.

To vam je pričuva.

Znoj s čela nestaje i ja se smješkam. Ipak nije kosturko, već samo pričuva.

Tako da vidite, kolači i okićen bor nisu visoko na listi prioriteta. Najbolje da odem tražiti one uplatnice da ne završim opet pred šalterom sa E-babama.

Jedna bonus konstatacija za kraj – kako to da kao E-građani ne možemo E-glasati već moramo na izborno mjesto po mjestu stanovanja?

Sad sam vam dala misliti, ali bez obzira izvolite naći to izborno mjesto i uredno prekrižiti vaš glasački listić.  Napravi križić-kružić ili čiča Glišu,  jer što ćeš drugo obzirom na ponudu?