Ovaj tekst nije o borama, hijaluronu i brisanju godina, ovo je priča o hidrolatu smilja i neurednoj koži koja je napokon postala čista.
Moram vas uputiti u moje klasično stanje kože
kako bi shvatili točno gdje sam bila i gdje sam sada. Tijekom puberteta, posebno u periodu kada sam mislila kako mi šiške odlično stoje i kako idealno prekrivaju moje #čelokoselo, imala sam najviše prištića ikad.
Nisam nikada imala akne, međutim moje je lice uz regularne upale UVIJEK bilo prekriveno tisućama malih tvrdih prištića – obrazi, čelo i brada.
Nisam se ni šminkala, maksimum je bio hard core smokey eyes, takav da nakon dva sata vidiš samo crno u bjeloočnicama. Puder i korektor sam počela nanositi tek u tridesetima, pod utjecajem interneta.
U usporedbi sa mnom, moja je četiri godine mlađa sestra izgledala puno gore, jer nanosila full make up već u drugom razredu srednje.
Izgledala je kao rakun u predinfarktnom stanju, ali nisi joj mogao ništa objasniti. To su one godine kad ti nitko ništa ne može objasniti.
Kakve veze ima šminka s prištićima?
Na kožu lica utječu tri stvari točno ovim redoslijedom – ono što unosimo, ono što nanosimo i kako se ponašamo.
Kvalitetna šminka tijekom mojih pubertetskih i fakultetskih godina nije bila dostupna po normalnim cijenama, svi smo nanosili grozan narančasti no name puder i gulili Max Factor 2000 Calorie s trepavica.
Uzet ćemo u obzir kako je Max Factor maskara bila topčina za ono što se nudilo.
Moja seky, koja je uvijek znala izmaltretirati mamu da joj kupi što god joj se htjelo, nosila je MAC koji je u to vrijeme bio ekstra skup puder. Jedna i druga smo čistile lice tonikom i mlijekom za skidanje šminke, mislim da je u pitanju bila Nivea i Rosal, kasnije Garnier.
Kad samo zamislim danas čišćenje prištavog upaljenog lica sa mlijekom za čišćenje, evo momentalno mi se povraća samo na pomisao.
Nakon toga na redu je bilo isušivanje površinske epiderme tonikom kojim možeš skidat lak s noktiju.
Mrzila sam tonik za lice
Toliko sam mrzila kombinaciju mlijeka i tonika da sam na kraju lice čistila običnom vodom. Dakle, nisam ga čistila.
Nakon toga sam isprobavala razne sapune, prirodne i klasične konfekcijske koji su mi uvijek sušili lice.
Drama all the way, i ja sam jednostavno odustala.
Moje lice je s trideset i pet godina izgledalo ovako – uz mehaničko čišćenje jednom mjesečno – užasno bolno i mrzila sam ga, mitesere po nosu i bradi, obrazi i područje oko očiju puno bijelih griseva.
Grisevi su mali bijeli tvrdi prištići koje ne možeš istisnuti taman da koristiš škripac za željezo, već se koža mora probiti iglicom i iščeprkati van.
Obrazi, posebno donji dio uz vrat bili su PREPUNI sitnih, malih , gotovo nevidljivih prištića koji su izgled moje kože lica činili beskrajno neurednim.
Jasno ti je da kada tako izgledaš, MORAŠ odustati od svega jer ti se čini da je jedini izlaz tri hiljade kuna mjesečno na tretmane.
Sve što bih poduzela obilo bi mi se o glavu kao keto dijeta mjesec dana pred Božić.
Hrana i alkohol također igraju veliku ulogu u njezi kože lica. Što sam starija to više primjećujem ovu linearnu povezanost, jer svaki put kada odem na putovanje i jedem hranu koje inače ne konzumiram u vrijeme kada ih moj organizam teško probavi – hello there pubertetlijo prištava.
Doslovno ako jedem biftek u osam navečer ili jaja tri put zaredom za doručak, jer ne mogu doći do lanenih sjemenki, cijeđenog limuna, zobenih pahuljica ili običnog jogurta, nastane kaos svjetskih razmjera.
Popijem li jednu pivu dnevno zaredom više od dva dana – kaos.
Jedna jedina stvar pomaže u tim trenutcima, objasnit ću, strpite se.
Ova situacija trajala je sve dok nisam igrom slučaja završila na jednoj jedinoj farmi koza i ovaca na Hvaru.
Nemreš bolivit, koze i ovce i ovaj tekst ali objasnit ću.
Prošlo je četiri mjeseca od poroda i svi hormoni koji su kontrolirali buktinju na mojem licu odavno su nestali iz organizma.
Desna strana obraza, ona na kojoj spavam prekrivena je sitnim prištićima od sunca i kreme za sunčanje, i upaljenim crvenim prištevima od tko zna čega.
Ivana, tako se zove žena koja mi je otkrila spasonosni lijek, pastirica je. Mljekarica.
Kraljica mater troje sinova. Vižljasta naoko nježna žena, zapravo je buldožer koji drži svih osamsto kuteva kuće i posla.
Nije bitna Ivana, već njena reakcija na moje lice. Upoznajemo se službeno.
Bok. Bok, i ona meni – kako to izgledaš?
JA: Nemoj me ništa pitat’, ne može se to riješiti, tako izgledam po ljeti.
ONA: Može, jebate šta se mučiš i izgledaš ko kreten. Jebate.
Evo ti ovo, provaj prskat po faci deset dana, smrdi ko kuga, al’ sto posto će ti pomoć’. To je hidrolat od smilja, tu ga jedan mali radi imam doma pet litara, ja se kupam u tome.
Pošpricala sam se, smrdilo je prestrašno.
Kombinacija benzina i kozje balege.
Bila sam uvjerena da me zajebava.
U očaju čovjek svašta radi
Razmišljam kako ti sada doživljavaš ovu priču. Da li možda misliš da ti prodajem muda pod bubrege i da li je ovo još jedan u nizu sponzoriranih tekstova koji nude čudesno rješenje?
Uzela sam bočicu koju mi je dala i konstantno prskala prozirnu supstancu diskutabilnog mirisa po licu. Osjećala sam instant ugodu kada bih to nanosila, možda zato što je bilo prokleto vruće i što je moja koža bila konstantno dehidrirana od sunca.
Nakon deset dana, možda i manje – moje je lice bilo potpuno čisto.
Nije bilo upaljenih prištića, nije bilo čak ni malih sitnih prištića na obrazima. Ostali su grisevi i miteseri, jer njih je bilo potrebno odstraniti kod kozmetičarke.
Prvi put u životu hodala sam po ulici bez tisuće malih prištića na obrazima.
Možete li zamisliti moju sreću i ushićenje oko ovoga? Obična vodurina (ne smrdi toliko kad se navikneš) napravila je ono što kozmetičarka ni puste kreme nisu bile u stanju.
Otišla sam ponovno kod Ivane, uzela 15 litara spasonosne tekućine i podijelila prijateljicama.
Tako je nastao eko hidrolat od smilja #slušajmater.
Koristila sam hidrolat čitavu narednu godinu, i držala lice pod kontrolom u svim slučajevima prežderavanja, stresa ili koje čaše piva previše.
Iduće sam godine odlučila sam sve podignuti na stepenicu više, našla drugog dobavljača s još boljim proizvodom i krenula u malu distribuciju putem svojih društvenih mreža.
Nisam imala nikakve ideje kako će ta priča završiti, niti hoće li imati isti efekt na druge kao što je to bilo kod mene.
Što je to hidrolat smilja i kako se proizvodi
Kvaliteta vode hidrolata prepoznaje se najprije po snazi mirisa, matematika proizvodnje ide otprilike ovako.
Od 250 do čak 400 kg smilja, zavisno od kvalitete samog cvijeta dobiti ćemo jednu litru esencijalnog ulja smilja. Voda koja se stvara tijekom procesa destilacije obogaćena esencijama smilja u puno manjoj količini nego ulje i koristi se kao vodena baza u brojnim serumima i kremama s naznakom “immortelle”.
Od sto litara destilirane vode, jedna litra koja se pobire na vrhu burika (kotao) ide u konzumaciju.
Što je veća količina vode uzete uz kotla naspram sirovine koja je ušla kao cvijet smilja, hidrolat je lošije kvalitete. Budući da nema konzervanse ni umjetne mirise, ima relativno kratak rok trajanja i kao sve ostalo domaće i eko – ima ga u vrlo ograničenim količinama.
Ulje smilja nikako ne smije direktno na kožu u svojem sirovom obliku, niti smijemo izlagati kožu suncu ako netom prije nanosimo hidrolat.
Napomenuti ću kako sam ga redovito nosila na plažu od straha da se ne ospem od kreme za sunčanje, ali sam konstantno pod suncobranom ili šiltericom.
Apsolutno nikada, ni u kojem slučaju makar sjekire padale ne izlažem lice direktno na sunce.
Čak se i kupam sa šeširom na glavi, ja i gospođe 65+ .
Razlog je jednostavan, pocrnim u dezenu fleke dlake dalmatinera iste milisekunde kada sunčeve zrake dotaknu moje lice. Ti se možda pržiš kao srdelica, ali ja odem do dućana i opet te šišam na RAL karti prema tonovima tamno smeđe.
Prije mi je to bilo kul, sada to mrzim.
Bočica od 200 ml eko hidrolata dovoljna je za dva mjeseca uporabe, za vrijeme trošenja poželjno je držati ga držati u hladnjaku kako bi maksimalno očuvali.
Koristim ga u jutarnjoj, dnevnoj i večernjoj rutini. Imam jednu bočicu u ladici u uredu, odmah pored štikli Nine West model Tatiana u kojima izgledam ko prepička, a zapravo sam klošar.
Imam jednu bočicu u ormariću u kupaoni i jednu minijaturnu ljeti u torbi.
Ova mala bočica je teški preserans i totalno je nepotrebna, ali što ću kad doma imam hektolitre toga.
Moja rutina, ovo je stvarno smiješno da tipkam
Toliko sam se sranja nagledala na internetu s rutinama, da evo – did I roll my eyes too loud?
Korak jedan – čišćenje i skidanje Zagreba s lica.
Navlažim lice vodom i nanesem sapun u pjeni marke CV iz Muellera. Ili onaj s rozim čepom ili s crvenim, nije bitno.
Isprobala sam i Foreov gel za umivanje, ali njegova mi struktura ne odgovara. Pjenasti sapun je jako rewarding za zreliju kožu, imaš osjećaj kao da je gladi dok ovaj drugi stvara pretanki sloj sapunice.
Umijem lice, posebno predio oko očiju radi otklanjanja maskare, onda kresnem Foreo. Obožavam ove uređaje za čišćenje. Mekani su i ne grebu, odrade posao vrhunski i stvarno imaju smisla.
Inače, skeptik sam i mrzitelj svega hyper u svijetu kozmetike. Misila sam da je čišćenje lica s uređajem koji imitira pokrete ruke kretenski nonsens, i bila uvjerena kako je sve to samo marketing.
Sve dok jednom nisam završila na tri dana na proputovanju bez uređaja i primijetila razliku. Više nigdje ne idem bez toga.
Koja je razlika? Čišćenje lica samo ručnim umivanjem napravit ćeš to prebrzo, neće ti se dati. Nemoj muljat da hoće, jer neće. Jednako kao kad djeci dam da peru zube bez aplikacije za pranje zuba.
Zamuljaju pet sekundi i dolaze mi keseći se – mama vidi, oprali smo zube. Kad kresnem app (Oral B je ima, potražite na app store) nema greške, odrade pune dvije minute.
Vibracije uređaja, mekane silikonske četice i pokret tvoje ruke odade površinski nazovi piling, odstrane sve prljavštinu s tvojeg lica, zagriju kožu i “otvore” je za nanošenje seruma, krema i raznih čuda koje trpamo ne bi li se pomladile/poljepšale.
Nema greške, uređaj za čišćenje moraš imati. Onaj s četkom ili ovaj, koji ti se hoće.
Mali slatki Foreo Fofo moram priznati ima jednu sitnu izvedbenu grešku.
Oprostite, ali fah idiot u meni ne može si pomoći.
Nedostaje jedan gumeni dihtung između poklopca uređaja i tijela, pa voda može prodrijeti i budući da taj dio ima polove za napajanje kroz baterije – može zahrđati pa baterije ne rade ispravno.
Ako ga gledate kupiti, pažljivo ga brišite poslije korištenja, nemojte da “sjedi” u vodi i provjeravajte baterije jednom u dva mjeseca. Osim ovog malog felera, za koji sam sigurna da će riješiti jer forvardirati ću im ovaj tekst, Fofo je vrhunski mali gizmo kojeg možete uključiti u rutinu odmah sutra.
Velika seky slatkog Fofa, s napajanjem na USB i puno većom površinom za čišćenje, LUNA 3 fantastično je izveden uređaj.
Osim moda čišćenja ima i modalitet za masiranje, zapravo umasiravanje (koja glupa riječ) seruma za brisanje dokaza života s face.
Foreo ima svoj vlasiti serum za pomlađivanje, ali meni ne odgovara. Imam osjećaj da samo ostavlja površinski film na mojoj koži i napravi mi kontra efekt – ospem se od njega.
Tehnički gledano koža lica upravo ovako reagira kada krenemo s novom rutinom, čisteći se i izvodeći bijesne gliste koje ne idu uz ruku s našim planovima da izgledamo non stop prekrasno.
Vrlo je vjerojatno da bi reakcija prestala nakon tjedan ili dva, međutim budući da sam stalno u nekim problemima i alergijskim ispadima, odustala sam odmah nakon trećeg dana.
Shvatit ćemo iz ovoga kako je moja koža hipersenzibilna i nanošenje 95% krema, tonika, seruma i sličnog što većini paše – meni ne paše.
Korak dva – hidratiziranje lica
Nakon čišćenja, lice obrišem posebnim, čistim ručnikom kojeg mijenjam svaka dva dana. Ovo je bio veliki preobrat za mene. Uredno sam lice brisala čime god mi je palo pod ruku.
Nećemo sad zamišljati da se brišem otiračem za pod, ali ručnik koji je bio za tijelo, poslužio bi i za lice.
Nakon toga, na oprano i obrisano lice nanosim nekoliko pritisaka hidrolata od smilja.
U momentima kada sam u PMS-u, ili stresu, često dobijem prištiće na desnom obrazu.Uvijek je jedan te isti dio obraza problematičan, i uvijek ih ima puno.
Prištiće ne diram ih do onog momenta dok ne dobiju tvrdu bijelu kapicu koja je znak da ih mogu istisnuti bez da previše oštetim kožu.
Nikada ne diram prištiće po danu, makar stajao nasred čelenke, uvijek samo u večernjoj rutini.
Nikada ne čačkam po potkožnim govnarima. Čekam dok ne prođu i živciram se.
Osobno, hidrolat nanosim uvijek nakon što malo bijelo govno dobije po tintari. Brže prođe crvenilo i jako brzo zacijeli. Do jutra sve doslovno nestane.
Nikada ne koristim micelarnu za čišćenje lica, samo nježni sapun. Micelarna također ima samo površinski efekt i jako isušuje kožu, barem je tako kod mene.
U zimskim mjesecima hidrolat radi čudo na suhoj i gruboj koži od vremenskih uvjeta, ili jednostavno suhog zraka. Možda vam se čini da nema veze, ali suhi zrak itekako utječe na kožu stariju od 35 godina.
Mi smo kao rijetke stare slike u podrumima Louvrea. Moraš nas držati u posebnim uvjetima da se ne uništimo.
Korak tri – kreme i serumi koje Neda Ukraden koristi da izgleda kao djevojčica
Dok tipkam ove redove negdje u bespuću kartonskih kutija DPD-a nalazi se moje pakiranje s DECIEM web stranice.
The Ordinary – hijaluronska kiselina, nijamicid (nemam prokleto pojma zašto sam to naručila) , kofeinski serum za područje oko očiju i nekakvi peptidi jer pisalo je ću izgledati kao dvadesetogodišnjakinja.
Molim vas uzmite u obzir kako stvarno nisam beauty bloger nego običan lik koji dijeli s vama svoje iskustvo, dakle bodem u mraku kao i većina vas.
Ovo je prvi put u životu da sam odlučila uložiti u serume za lice.
Proizvode sam pronašla kod jedne blogerice čije preporuke cijenim, isključivo zato što na račun tih preporuka ne plaća svoje režije i stanarinu, kredit za auto i skijanje u Nassfeldu.
Zove se Katarina, njen insta blog @purpleandmint_ možete naći ovdje.
Šupak sam znam, ali jednostavno ne vjerujem blogericama koje zarađuju za život od preporuka proizvoda.
Nećeš me uvjeriti čak ni nakon što odgledam tristo storyja – pogleč, ovaj brend ima novu kremu, taaaako fino miriše i tekstura je vrrrh.
Dvojac Outkast zabija poetski za team Mater, stihovima legendarne stvari –
old school players to new school fools – šupak sam i točka.
Kad isprobam te čarabake i ako se ne ospem, napisat ću vam kako je prošlo.
Do tada ostajemo navečer na laganoj emulziji Spectra, i ujutro Superba C vitaminu, nakon čega dolazi Solar 1 krema s zaštitnim faktorom.
Svi proizvodi su od hrvatskog brenda pod nazivom Skintegra
Opet se vraćamo na mene mrzitelja i odličan marketing koji stoji iza ovog brenda.
Odbijala sam isprobati ovo, premda sam od vas konstantno dobivala preporuke za ovaj brend, potaknute mojom borbom s teškim večernjim kremama i očajnim sunblock rješenjima renomiranih proizvođača.
Imate moju časnu, zadnje generacije Titovih pionira riječ, Skintegra je brend koji ne želiš propustiti.
Prva krema s zaštitnim faktorom u posljednjih deset godina koja nije napravila Hirošimu na mojem licu je njihov Solar 1.
Sada se spremam ubosti Hybrid jer ima nešto manji UV faktor, ali ga opet ima.
Pametnome dosta.
Oduljila sam opet van svake pameti i pravila pisanja bloga, ali samo zato da što točnije dočaram svoju borbu i ponudim potencijalno rješenje.
Svi koraci koje sam ovdje navela i poduzela dojahali su na leđima hidrolata smilja.
Da nije bilo pastirice Ivane i te smrdljive bočice smilja ništa od ovoga ne bi mi se dalo, jer kao i svaki put prije, moja koža osjetljiva na svaku minijaturnu promjenu unosa hrane, pića ili promjene okoline doživila bi stres i osula se kao očerupana kokoš.
Sad mogu mirne duše isprobavati razna rješenja, nadograđivati ovu rutinu, kupovati hipsterske serume za pomlađivanje, jer znam da će sve biti pod kontrolom.
Zadnjih četrdeset bočica hidrolata čeka te na email adresi internetmater@gmail.com
Zadnjih četrdeset bočica do srpnja iduće godine i prve žetve žutog cvijeta immortelle na sunčanim obroncima južne strane otoka Hvara.
Do tada – tko živ , tko mrtav.
Naruči svoju bočicu i isprobaj, nemaš ništa za izgubiti.
