Kaže se nasapunati, ali ovo mi je baš onako ekstra gadno da sam ostavila da popravi dojam.

Cure, ljeto je krenulo. Proljeće je s druge strane trajalo točno koliko i pozitivno stanje na mojem tekućem nakon što plata sjedne, dakle dva dana. Još jednom smo prešli iz jakni u japanke brže nego što smo pretpostavljali, što znači samo jednu stvar – djevojke u ljetnim haljinama volim. To, i da nema smisla kupovati proljetnu kolekciju u Zari.

Disklejmer  – nemam niti jednu jedinu fotku jer ne slikam hranu nego se bacim odmah u tanjur.

Ako niste znali, a sada ću vam to obznaniti, vrlo se revno bavim testiranjem i ocjenjivanjem cezar salata po Hrvatskoj. Amaterski naravno, jer jadan restoran u kojem bi moja nepca dodjeljivala Michellinove zvjezdice, ne znam razlikovati piletinu od puretine ako mi ju dobro zapakiraš. Srsly, to uopće može razlikovati to dvoje?

Ljeti, ili proLJETI kako je krenulo minimalno jednom tjedno konzumiram cezaricu. Cezar salata, evo ček dok mi google kaže točan sastav, je sljedeće: glavni sastojak piletina, grill po mogućnosti premda sam imala čast jesti i drugačije izvedbe tog mlitavog sastojka, neka vrsta zelene salate, paradajz bi bio bomba da je prisutan i onda ga malo razigraš s raznim čarabakama. Ali pile i salata je baza.

Znam da mnogi neće smatrati cezaricu jelom, već predjelom ili nekim ukrasom na stolu, ali meni je ona vrlo bitan segment u ljetnoj prehrani. Jedem lean and clean, što znači da biram sastojke koji nisu konzervirani, prerađeni ili suhomesnati. Također konzumiram dosta voća i povrća, redom jabuke (kisele granny jer ono slatko brašnasto govno delišes je strahotica), ananas, naranče i grejp, a ljeti kada krenu jagode, borovnice breskve i ostalo da ne nabrajam sada. Ništa divlje ni nenormalno, klasične artikle koje možeš ubost i u Lidlu. Tikvice, patlidžan, mahune i paradajz bih jela na dnevnoj bazi.

Tijekom ljetnih dana kad mi se od vrućine guli koža s kostiju, salata s piletinom je apsolutni must ali ima jedna kvaka. Nikada je ne spremam kod kuće jer ručak MORAM jesti u dvanaest, najkasnije do jedan popodne inače postajem kraljica crvenih srca i off with their heads. Nije lijenost nego mi se ne da raditi pusto sjeckanje, rezuckanje i grilanje navečer ili dan unaprijed, a i kada to napravim salata bude u najmanju ruku loša. Zato, idem po restoranima i testiram salate.
Problem sa gastro ponudom i cezar salatom ili pilećom salatom je u tome to nije pileća salata već zelena s malo piletine. Ne znam jeste li primjetili, ali kada naručiš cezaricu u restoranu konobar zavrti očima, a kasa napravi ka-ching sa specijalnim ring tonom – kako smo ti nasapunjali dasku.

Papa’s American Bar ili Papa’s Burger Bar

Papas na Tuškancu ima prilično dobru cezaricu koju volimo već godinama. Pozamašna bijela zdjela stigne na stol već blago začinjena tako da je doslovno plug and play.
Ima dosta zelene, one klasik živčane mislim da je kristalka. Skromno paradajza, kad je sezona bude dobar kao i većini, ali inače je onaj plastični iz Kauflanda. Dalje ide kukuruz (ako se dobro sjećam), radič i bijeli dresing. Oni ga zatvistaju s mini prženim komadićima hrustave slanine, jako finim malim komadićima veličine nokta na palcu. Glavni razlog zašto je ova salata prolaznih 3/5 je činjenica kako je jedina VELIKA.

Piletine ima stvarno dosta što je jako bitno kako bi se ovo smjestilo u kategoriju jela, jer mojne mi prodavat cezar salatu s tri komada chiketonya. Začinjena je fino i grilana na ploči, nakon toga rezana u ravne trake.

Jedan heads up. Ako naručuješ za van ili preko WOLT-a, imaj na umu kako su im pakiranja za salatu manja nego zdjela u kojoj dobiješ u restoranu, međutim izostave zelenjavu, a ne piletinu. Foto finiš, ali može proć’.
Burger mi osobno nije dobar. Nećemo u detalje, ali podriguje mi se od njega hard core. Idemo dalje.

Gourmet Bar Basta

Ovaj restoran nedavno je otvorio novu lokaciju na mjestu poznate pizzerie “Edo” u blizini Jarunskog placa. Edo pizzeria je bila jedna od prvih koje su radile dostavu, i sjećam se kao danas jingla na radiju i reklame “tri tri dva četiri jedan dva, pizza Edo i dostava”. Kad si dijete s otoka, i malog mjesta u kojem se devedesetih pizza mogla naručiti samo vikendom i morao si prošetati po nju, činjenica da ti je naprave u devet navečer i donesu doma mi je bila wow. Mind. Blown.

Nova lokacija, novi konobari, loša usluga. Sigurna sam da će se to popraviti, jer đaba ti baršunastog interijera i pozlaćenog bešteka ako konobar ne zna radit pos’o.
Nije ovo ništa čekaj dok dođem do restorana na dalmatinskoj obali i otocima, tu treba popit rakiju sa Normabelom prije nego sjedneš.

Salata u Basti je effin vrh. Nije velika, što mi se ne sviđa, ali možda su išli za idejom ‘ajmo napraviti instagramerski lijepo mjesto da nam dolaze mačke opalit fotku za Insta, hešteg summerbody, u kojem slučaju ne možeš nasložit šleper na pijat. Bez obzira na veličinu, ovo je trenutno vodeća cezarica u Zagrebu.  Piletina je vrhunski začinjena, izrezana na srednje komadiće u nečurel obliku nepravilnih oblutaka. Čini mi se da je začinjena reduciranim acetom ili soja sosom, ali nemojte me hvatati za riječ, kao što rekoh debil sam za te finese samo pogađam po boji.

Pokušala sam to doma nekoliko puta pa sam reducirala grill tavu.

Razigrali su salatu s top sastojcima, što objašnjava cijenu od sedamdeset kunića. Morala sam lagat ekipi na poslu koliko sam je platila, ali ne razumiju oni moje probleme i potragu za svetim gralom, a ne da mi se objašnjavati.

Jelo je teatralno servirano s pozlaćenim beštekom i u kulerskoj zdjelici s ušima poput one kakvu je nona mojeg susjeda imala dok bi trčala za njim i urlala – hod izij još jednu žlicu fažola pribićute priko kolinih po golon guzici.

Dođi pojesti još jednu žlicu graha, prebit ću te preko koljena po goloj guzici.

There you go, nadam se da sam vas nakratko vratila u djetinjstvo. Bila sam spremna na najgore jer ovakva mjesta obično razočaraju, ali prvi zalogaj me rasturio. Stavili su unutra neke oraščiće, avokado i artičoku, dakle where have you been all my potrošeni milijuni na horore sa zelenim listovima na tanjuru. Artičoku kao sastojak u jelima ne pronalazim često kontinentalnoj Hrvatskoj, znam da je autohtono Dalmaciji i baš, baš me iznenadilo. Kopirala sam kompletan opis salate sa interneta da ne ispadnem loš lik na prvom kritičarskom zadatku, evo dolje.

“otkošteni pileći zabatak mariniran u soja sosu i medu, mješavina lisnatih salata, cherry rajčica, indijski oraščić, feta air, artičoke, avokado, lagani umak na bazi jogurta, maslinovo ulje”

Zaključak četiri i pol od pet, cezar zagrebačke cezarice bez krune od zlatnih listova. Kad dodaju još malo svega bit će to okrunjenih pet od pet.

Bistro&Pizzeria Public

Nema se tu puno za pričati, pizzeria Public sjajna je gastro zvijezda Voltinog naselja. Ali ovo naselje jedno je od ružnijih u Zagrebu, bez pretjerivanja djeluje kao da si ušetao u neki loš ratni film, sa još lošijim mjestima za sjesti i pojesti. Živjela sam vrlo blizu, na Ciglenici na adresi Meršićeva 12, vjeruj mi da je klošarija all the way.
Pizza je vrhunska, ostala jela su prosječna i preskupa za lokaciju. Interijer je idealan za velika društva, instagamerski planiran i prozračan. Često navratim ovdje kad se poželim udaviti u pizzi, jer mogu bez problema pojesti količinu za muškarca od devedeset kilograma, blizu mi je poslu i ima parking.

Jednog veselog i sunčanog petka odlučila sam pojesti juhu i salatu, jer nije mi se trpala pizza da se ne uspavam, trebalo je natrag na posao. Naručila sam juhu od rajčice i salatu s piletinom, pancetom i Grana Padanom kod poprilično nadrkane konobarice. Dečki su naručili konkretna jela, biftek, losos odrezak i pizzu. Zapisuje ona tako moju narudžbu, digne pogled i interesantnim tonom mi uputi –

Pojest ćete i juhu i salatu?

Gurl, gladna sam a tvoja salata mi neće biti dosta, i malo sam mamurna od poslovne večere dan prije, stvarno mi treba kiselina iz rajčice. Gledam ja nju, gleda ona mene i prekine preko nišana – to vam je VELIKA salata.
U ovom trenutku mojim kompanjonima postaje neugodno.
Ajde da vidimo to vaše veliko, još nisam doživjela veliku salatu koja je velika. Otkazala sam juhu. Glupa odluka jer juha je odlična, svaka preporuka za to.

Nakon petnaestak minuta stiže velika salata. Živote poklopi me molim te da ne blebnem nešto bezobrazno.. ali gotovo.

Pokidam se od smijeha, a konobarica mi kaže – mala vam je ? Hoćete da vam donesem i juhu ili nešto ako vam nije dosta? U slobodnom prijevodu debela krmačo koliko možeš pojest.

Na tanjuru s obodom od 2 metra četvorna, užlijebila se sredina s iceberg salatom, tri komada grill piletine, dva komada slanine i Grana Padanom u listićima. S dresingom.

Točka. Šezdeset i pet kuna. Točka.

Tehnički, ne smijem srati jer se ovo jelo nalazi pod hladnim predjelima, što znači da tehički nije cezarica nego zelena salata s malo piletine. Tehnički mi to ne možeš naplatiti 65 kunića u Voltinom naselju, makar imali zlatne pipe u zahodu. U usporedbi sa Bastinom salatom ovo je Dacia Logan s kromiranim naplatcima i lakiranim branicima, ali Dacia jebeni Logan. Basta je Mercedes, Bemvejac ili Audi, za samo pet kuna više. Ovo mora koštati četrdeset kuna, maksimalno pedeset ali evo vrtim očima dok pišem pedeset i to je samo na račun interijera.

Prvo, zašto nema cezar salate na meniju? Čemu služi ova izmišljotina ? Sad ću ti reći čemu služi, da meni i ostalim kokoškama nasapunjaju dasku i ha-ha-ha.
Ocjena minus beskonačno. Ne želim više razgovarati o tome.

Pekara Dubravica

Neočekivani preokret jer pekara nije restoran, ali tijekom porodiljnog i mojeg problema s mozgom i pripremom namirnica na vrijeme, otkrila sam “Grill piletina” salatu iz Dubravice. Dubravica je naša najkvalitetnija linijska pekara ili pekarnica, najbolje opremljena i usmjerena prema mladom čovjeku. Primaju klasične kartice, aplikaciju, pre paid karticu, sva moderna sranja kojima možeš platiti i imaju veliki izbor salata. Uzeli su, bar tako piše na etiketi, ali i osjeti se po raznovrsnim sastojcima, pravog pravcatog kuhara da složi recept. Moja kombinacija je ili heljda/feta salata uz pola pileta iz obližnje Vindije, ili grill piletina sa ekstra dva krilca iz obližnje Vindije.

Primjećujete, ima grešku.

Premala je za kompletno jelo. Ima ugljikohidrate, ima vlakna, ima proteine ali ima premalo svega jer su pakiranja fancy malena. Možda pikiraju da uzmeš jednu štangicu s pršutom, prefina je nemoj je uzimati, koja stoji odmah pored police sa salatama. Ali cijena je maksimalno dvadeset kuna što je čini odličnim izborom ako dodaš još nešto.

Koliko je komplicirano da se napravi dobra i velika, a pod velika mislim dovoljno piletine, salata pod nazivom Cezar. Statistički gledano većinom je jedu žene, ali konzumira je i moj muž jer i on pazi na prehranu kad je on the go. Nema se uvijek vremena za restorane i a la carte jela, i ne možeš uvijek jesti krto meso ili biftek. Mislim možeš, ali dobar biftek je još teže naći i košta suho zlato.

Možda je moje suprug jedan bijeli labud među crnim panterama, ili sam ja influencer pa influensam na njega da jede cezaricu, ali ovo je jelo jako podcijenjeno u hrvatskoj gastro ponudi. Jednako kao i rižoto u dalmatinskim restačima. Naruči rižoto i pljucat ćeš po tanjuru granatice od prekuhane ili pretvrde riže, nema greške.

Ili možda samo pretjerujem, jer bi mi žene trebale funkcionirati na dva lista salate i jednom komadiću piletine hešteg summerbody.

Anyways, sad kada znate oštre kriterije i koliko sam zajebana po tom pitanju, javite gdje još mogu isprobati cezaricu i igrati se food blogera, ali onog nadrkanog.

Love, Margot.

P.S. Ako vam se hoće skidati super recepte posjetite blog Green Kitchen Stories, dobila sam heads up za njih od jedne legit food blogerice. Meni cure sline po ekranu non stop.  Jedino nemaju mesne sastojke, ali nema veze to samo hitiš unutra nakon što složiš ovo ostalo.