Ovo vam moram ispričati. Ispričala sam već, ali toliko je dobro da je zaslužilo cijeli tekst. Neki dan sam krenula u teretanu, na vrijeme i orno sa svom opremom u torbi. To je rijedak slučaj jer ili kasnim ili mi se ne da, ili nešto zaboravim. Uglavnom, taj dan sam uzela slobodno na poslu jer sam imala hrpu privatnih obveza tako da sam stigla već oko 17h.

Parkiram auto u garaži i taman si mislim kako će napokon biti super trenirati u polupraznoj teretani. Možemo li na čas zastati da se nasmijemo. Dok sam polako koračala prema svlačioni, vonj novogodišnjih odluka stizao je do mojeg nosa i uvjeravao me kako sam se prevarila. Na svakoj spravi klatio se novi pripadnik teretane bespomoćno klipsajući pod prevelikom kilažom svojeg siječanjskog bremena. Zaboravila sam da je sredina siječnja – najgore vrijeme u godini.

Mrzim sredinu siječnja, i početak svibnja. Jer početkom godine krene sezona dijeta, detoxa i nova godina – nova ja situacija. Prvi svibnja  već se upisao u povijest kao ZADNJI TREN da napravite nešto za svoj summer body. Ili je beach body. Taj neki body. Svake godine, svaki put mene uhvati proljev od toga. Smiješno je koliko predvidljivo ljudsko ponašanje postane tijekom ovih mjeseci. Želim vam ovim tekstom detaljinije objasniti što ću raditi tijekom idućih mjeseci, pa sami odlučite ima li smisla da napokon prestanete biti hrčak u kotaču.

Moj fitness journey započeo je nimalo fancy, u dvorani veličine kutije šibica sa besplatnom studentskom članarinom. U teretanu na Savi odvukao me je moj tadašnji dečko, sada muž, imala sam 23 godine i bilo me je sram vlastite sjene. Tada sam prvi put napravila set trbušnjaka (umrla),  slušala o grilanju piletine i pojmu doziranja obroka veličinom vlastite šake. Zvučalo mi je kao science fiction i prošlo je dobrih deset godina kada sam to konačno počela  primjenjivati. Do tada, vjerovatno radi mojih godina i bržeg metabolizma išlo je super i sa regularnom kava-cigareta-pekara-kava prehranom. Tridesete su super godine, ali su i robija što se tiče promjena koje se dešavaju na organizmu.

Sigurna sam da nije bilo mojeg muža kako ne bi danas ovo čitali jer sam se do tada bavila sportom samo na satu tjelesnog i to ako sam BAŠ morala. Sada će te se smijati, ali jako sam kilava sam za sve sportove sa loptom (bojim je se), ne mogu trčati i teško izdržavam aerobne treninge radi astme. Predispozicije koje su idealne za širokguznu kaučašicu.  Stvarno, moja plućna astma tijekom fakulteta i srednje bila mi je više nego handy  za izvlačenje od bilo kakve sportske aktivnosti.  Danas  jedva čekam pobjeći na trening  i još plaćam pare za prostor za vježbanje. Ain’t it funny?

Živote – robijo.

Sjećam se dan danas  izlizanih crnih tajica i  bijele prevelike T-shirt majice. Svaki siječanj u teretani vidim nove dvije, tri mene u crnim tajicama i prevelikoj majici. Obično stoje naslonjene uza zid ispred vrata dvorane za grupne treninge čekajući trenericu pilatesa.

Razlika između mene i njih nije velika. Jedina razlika je ta da mene stvarno nije briga hoće li i što će tko gledati u teretani. Također, ne hodam više u izlizanim tajicama i haljavoj majici. Obučem najuže tajice sa vrištećim uzorkom, ovo varira od fishnet mreže do histeričnih boja, ali uvijek je nešto hard core, i zavežem majicu u struku.  Ovako si kažem – ako će netko gledati onda neka ima što za gledati. Razlika je ta što sam možda mrvicu odlučnija ne trošiti vrijeme bezveze, pa napravim i ekstra set vježbi umjesto da fušam u zadnjem redu. Ostalo je sve isto, ista guzica, jednako malo vremena i energije.

A ta strašna ogledala u teretani i teretana boys koji se ogledavaju? Istina je, da vas nitko ne gleda u teretani. Bace oko, ali nitko vas ne gleda kao što to vi mislite. Imaju svi pametnija posla – gledaju sebe, premda je i ovo potpuno iskrivljeno shvaćanje “gledanja”. Ogledala  postoje prvenstveno kako bi oni koji sami vježbaju mogli provjeriti i ispraviti formu dok izvode vježbu. Sjećam se kako mi je  dok sam trenirala boks u jednoj više rupi nego teretani, jako smetao izostanak tih ogledala da vidim izvodim li vježbu ispravno. I kod kuće mi to nedostaje, uz činjenicu da ne mogu postići radnu atmosferu jer se djeca penju po meni i igraju se sa rekvizitima. Kod kuće se ne mogu fokusirati, ogledala bi lako riješila.

Kučka

Kad bih dobila kunu za svaki zaključak kako uopće nisam kučka kakvom si me zamišljao, bila bih bogato udana žena. Ukratko ovako izgleda, uđem u dvoranu kao furija stisnutih usta sa slušalicama nabijenim u uške, cijelom mapom papira i tražim svoj metar kvadratni prostora. Ne mogu se sad zaustavljati, smješkati i ćakulati iz pristojnosti.  Klizim između sprava i izbjegavam kontakt očima koliko god mogu kako bi skratila chit-chat koji me dekoncentrira i defokusira. Znam smiješno je, i ispadam umišljena kučka, ali moram se svaki put  resetirati i ponovno pokrenuti workout mode.

Ne možeš na trening pune glave, brbljajući sa frendicom ili trenerom. Jednostavno ne možeš. Glava mora biti u treningu, u vježbi i fokusirana na cilj. Vrijeme za trening je moje vrijeme, ne želim i ne mogu ga trošiti sa drugima.  Tako smo curke moje, definirali grešku broj jedan.

Druga stvar su treninzi i prehrana. Nisam profić niti stručnjak, ali imam iza sebe iskustvo dugo petnaest godina i znanje naučeno iz grešaka. Nagledala sam se i još uvijek gledam gluposti koje se dešavaju kada ljudi odluče “skinuti kile”. Prvo se izbace sve namirnice, jer se slijedi glupi primjer iz časopisa koji je kopiran sa interneta i utanačen da reklamira određenu namirnicu, trening ili trenera o kome je članak zapravo. Nakon što je prehrana svedena na salatu i kreker, krene sa svim mogućim treninzima, bez pitati išta u teretani ili se odmah uzima trener koji će „me najterati jer ja se sama ne mogu“.

Tko te tjera ujutro iz kreveta na posao kad krene budilica?  To isto trebaš da te netko tjera? Ideš na posao jer trebaš novce, ali zašto onda te novce ostavljaš treneru da te tjera vježbati? Radije naćuli uši, prestani prepričavati šta je Milena iz računodvodstva jučer napravila i i nauči vježbati. Iskoristi tog trenera maksimalno koliko možeš, za te pare koje plaćaš.

Ne znam kako se zove moj plan prehrane. Nisam ni sigurna je li potpuno “fitness“ jer ponekad premašim kalorijski unos i biram namirnice koje nisu po peesu. Međutim vidim da mi daje razultate i da nisam gladna, što je najvažnije. Jutarnji sam tip osobe, potrošim puno energije preko dana i ne mogu funkcionirati na dijeti od 1500 kalorija. Pokušala sam, sve sam ja probala i pokušala. Jedno (jako kratko) vrijeme sam uzimala Herbalife,  onda sam izbacivala kruh i krupmir, pa rižu. Onda sam pokušala sa zelenom kavom, magma kavom i nekim bijesnim čajevima od kojih sam se osjećala kao da ću se samozapaliti. Ne radim to više jer sam našla odličan sistem koji za moje potrebe vrhunski funkcionira. Nikad gladna, moja mantra.

Majka treninga

Postoje četiri vježbe koje su majka treninga, a da ti nisu potrebni teretana niti rekviziti. Kombinirajući te četiri vježbe ja sam između svojih trudnoća uspjela dobiti najjaču formu do tada, jaču od ove trenutno, i sigurna sam da ću opet doći do toga. Osjećala sam se baš zadovoljno sama sa sobom, ne toliko radi izgleda već radi osjećaja da mogu podignuti automobil, ako bih to baš željela. Mogla sam mislima stisnuti svaki mišić, i natjerati ga da se pomakne. Krenula sam u treninge nakon što je Cvita napunila tri godine i taj fokus me je držao gotovo dvije godine. Kada sam kretala bila sam uvjerena da izgledam baš super, i kako se malo što može “popraviti”. Zapravo, bila sam uvjerena kako sam dosegnula vrhunac svoje fizičke forme i da bi dalje značilo velika odricanja za koja nisam bila spremna. Opet sam pogriješila.

U to vrijeme treninge sam nalazila na internetu, na instagramu i youtube-u. Uposređivala sam tehnike i čitala o skupinama mišića, zapisivala treninge  kao da idem na pripreme za Miss Olympia. Kombiniranjem teretane i planinarenja uspjela sam ono što godinama prije grupnim treninzima nisam – snažne i mišićave noge na kraju kojih stoji stražnica. Ne visi nego stoji.  Glupim bazičnim “muškm” vježbama dobila sam oblikovane ruke i čvrst struk. Nisam uspjela naći niti jednu normalnu sliku iz tog perioda, ali evo jedne mutne kupaonske sa frizurom danskog dugorepog hrta.

Primila sam se projekta fitness mater kao da mi plaćaju, kažem vam da sam totalni freak show. Kad se nečega uhvatim uronim 100% i na glavu.   Sada je nešto drugačije jer fokus i interese trošim na učenje o editiranju videa i istraživanju na koju ću glupost iduću potrošiti pare, naprimjer novi fotoaparat. Iz toga razloga bitno mi je da imam  unaprijed napisane i raspoređene treninge, kako ne bih trošila vrijeme. Sve ću vam pokazati, svoje treninge, prehranu i način na koji se motiviram. Samo mi obećajte da ćete si dati vremena i da ćete imati povjerenja sami u sebe. Postani i ti kučka iz teretane, nema smisla da nas ima tako malo na svijetu.