Učitelji su lijenčine, besposličari i uhljebi, a njihov štrajk neopradvan

Učitelji su lijenčine, besposličari i uhljebi, a njihov štrajk neopradvan

Totalni klikbejt, sorka.

Nastavi čitati, razradit ću smisao priče kao što trogodišnjak rastavlja povrće od mesa na tanjuru.

Naša školarka krenula je u prvi razred osnovne. Tehnički do sada je radi štrajka učitelja više dana nakupila pred YouTubeom nego u školskim klupama, ali kako stvari stoje možda se situacija privede kraju pa se spasimo.

Mi kao roditelji, barem oni u mojoj okolini, podržavamo štrajk učitelja i njihove zahtjeve za povećanjem plaće ili koeficijenta, kako hoćete

Smatram kako je potpuno legitimno tražiti povišicu na plaću kada je jedini izlaz iz ponora prema kojem koračamo školovanje naše djece u skladu s vremenom u kojem živimo.

S druge strane, zakrabuljena situacija s kurikularnom reformom, za koju ti treba diploma inženjera aeronautike da bi razumio tko tu koga, i tko kome, pomak je koji je trebao pratiti ovu povišicu.

Zapravo povišica je trebala pratiti kurikularnu reformu.

Ispričavam se na povremenoj nekoherentnosti teksta, tipkam ga u uredu pod pauzom dok trpam sendvič s parizerom.

Osim toga nisam ziher hoću li u ponedjeljak imati posao, jer moje je dijete ostavilo ovaj crtež na glavnoj ploči s projektima.

Dakle moj se direktor zove isto kao i moj muž, pa ga zovemo kodnim imenom Đuro.

Ne izgleda mi na dobro, ali dobro sam prosla obzirom da je vučem na posao već tjedan i pol.

Moglo je biti gore .

Pretočimo ovu situaciju u privatni bizMiss, možda nam bude lakše razumjeti situaciju.

Zamislimo da je Direktor došao jedan utorak do tvog stola dok ti pokušavaš izgledati jako zaposleno, i ispred tebe stavio mapu s 450 stranica statistike prodaje prošle godine.

Trebam to složeno i rasortirano za planiranje iduće godine, nitko ne razumije osim tebe.

Molim te do sutra, kaže.

Također, morali bi izmijeniti sve registracije vozila u firmi, nađi neki dobar niz da odgovara numerički mjestu troška svakog od zaposlenika.

Treba organizirati edukacije dok ih još mogu ugurati u troškove  i moramo provesti do kraja klasifikaciju za distributersku mrežu.

Kad to napraviš, probaj mi naći nekoga tko se bavi programiranjem kretenske web CRM aplikacije za koju nema supporta niti je adaptirana na naše poslovne procese, a kada već to radimo trebalo bi i te procese srediti.

Naravno da nije to točno tako rekao, ali treba mu to jučer.

Ovi prospekti se trebaju prevesti, pa onda tiskati, ali hoću da je cijena manja nego kod prvog dobavljača. Print fajlove nemam, moraš ih nabaviti od matične kuće koja ih skriva kao zmija noge.

Idem sad na ručak.

Tvoj se utorak sunovratio u bezdan, i bespomoćno tražiš prvi zid u koji ideš lupati glavom.

Nakon što dođeš sebi, zatražiš sastanak i kažeš – može, ali to nije bilo u opisu mojeg radnog mjesta i mislim da zaslužuje povišicu s obzirom na opseg posla i odgovornosti za dobro obavljen posao.

Mogu uzeti te zadatke i raditi ih lijevom rukom, zasrat ću više od pola, ali to ne želim. Znala sam kada sam potpisivala da idem na poziciju koja ima širok opseg radnih zadataka, svega dreka se tu nađe.

Želim potvrdu za svoj rad i trud, i možemo se dogovoriti što je meni bitno, što je tebi bitno da nađemo zajedničko rješenje.

Karikiram ovaj scenarij kako bih vam pokazala kako je opseg posla koji nova kurikularna reforma donosi pred učitelje povećan. Ne samo tehnički nego psihički.

Naprimjer, ja moram smišljati teme za edukacije, što znači da moram provesti istraživanje gdje su ljudi točno tanki sa znanjem, složiti koncept i pronaći pravog mentora koji će moći potrebno znanje prenijeti na adekvatan način.

Ovo zahtjeva promišljanje, stvaranje i onda provođenje ideje u djelo. Odgovorno i smisleno u svakom od navedenih koraka, jer inače – džabe sam krečila.

Dakle, sve moje akcije moraju rezultirati čime - pa rezultatom naravno.

Ovako to naša vlada to radi bacila sam par primjera, čisto za usporedbu

Je l' te uhvatila Bolonja?

Dugometražni horor film kojeg su se studenti kampanjci kao ja pribojavali, postavljen je na klimavim nogicama nastavnih planova iz doba druga Tita, na literaturama profesora koji su već srasli s građevinom fakulteta kao Bootstrap s Crnim Biserom.

Ne mogu pratiti što se tu dešava, previše mi je zakukuljeno i ispala sam iz štosa. Bacc acc, #nemrem jednostavno.

Isto kao i razdjelnici topline na mojem radijatoru koji mjere imaginarne impulse, a račun od grijanja veći ili isti. Ne pretjerujem ovdje, demontirali smo tri radijatora u stanu, impulsi i dalje isti, račun i dalje isti.

Dfq?

Razdjelnici čiji je zadatak, misija i ideja bila štednja energije, montirani su na prastare radijatore u zgradama energetskog razreda XYZ. Tupson iza ove ideje u jedno je doba izjavio kako je trebalo educirati građane čemu to služi, pa stvar možda ne bi propala.

No shit, Sherlock. Što misliš čiji je to posao, edukacija građana. Tupsone tupavi.

Platili smo ta govna 4.500,00 pod prijetnjom tužbe od 50.000 kn i više. Moj tata, maher stare garde samo je rekao – neka me tuže pa ću onda ugradit.

Razdjelnici su prošlost, tata mi se smije ha-ha-ha, jer razdjelnike niste više dužni ugrađivati, a zamjenskog rješenja nema. Da bi se vratili na stari sustav obračuna po metru kvadratnome doslovno moramo podignuti tužbu protiv države.

Ako vam se hoće nervirati (ii nasmijati, jer jedno ne isključuje drugo kad su naši političari u pitanju) pročitajte ovdje izjavu gospodina ministra. Da ti se život okrene ponekad kojom ozbiljnošću oni prilaze radnim zadacima.

Kaže on, upsiiiić. Ovo je u privatnoj firmi otkaz - momentalni.

Zatim zakon o legalizaciji koji je napisan loše da ga dvanaestogodišnje dijete ne bi toliko zasralo, ne povezujući imovinsko-pravne odnose s postupkom legalizacije građevine.

Tehnički, do srpnja ove godine mogla sam doći kod tebe i legalizirati tvoje dvorište na svoje ime, platiti troškove postupka i onda čekati kao pizda jedno dvadeset godina, pa se prijaviti u postupak dokazivanja da je to moje vlasništvo.

To je moje, a ti si mala bebe

tako bi moje mlađe dijete ispalilo kada nešto ne zna dokazati nego je to tako kako on kaže.

Ne vjerujem niti jednoj ideji ili reformi naše vlade, ne zato što je loša ili glupa, već zato što je ne znaju provesti u djelo.

Sve zaseru, ako ne u startu, onda negdje pred kraj kad shvate da kreće shit storm uzrokovan lošom pripremom.

Pa ide upsiiiić, nismo mogli NIŠTA kuiš, jer je vlada od prije sve zasrala, pa smo eto mi popravljali. Pa dođu drugi, onda četiri godine slušaš istu stvar.

Zamislimo ovo u privatnom preduzeću opet. Preuzmeš kompaniju, pa četiri godine kukaš kako je bilo njesra i jedva izvlačiš jer imaš prst u uhu. Gdje toga ima u privatnom sektoru?

Ako ne valja, rješavaš. Ako ljudi nisu adekvatni ili ih je previše, rješavaš. Ako poslovni procesi ne štimaju, rješavaš.

RJE ŠA VAŠ.

Ne kukaš mamici da stvar nije išla.

Jedina stvar koja je bila potrebna i sasvim je logična za naš prevarantski nastrojen mozak je fiskalizacija računa pa se muljaža svela na minimum. I dalje se mulja, ali u puno manjoj mjeri.

Vratimo se mi na štrajk učitelja.

Prekopala sam internet u potrazi za objašnjenjem LOOMEN aplikacije

Nisam ulazila preduboko jer to bi značilo da moram napraviti cijeli research od dvanaest dana. Nemam seky vremena za to.

Moje shvaćanje ove ideje je ovako, možda sam fulala ceo fudbal, slobodno me ispravite.

Aplikacija ima za zadatak poticati učitelje da stvaraju sadržaj i provode školske edukativne projekte mimo/uz nastavni plan, u nekoj minimalnoj količini pa do kada ne padnu u nesvjest.

Za obavljeni zadatak dobiju virtualnu značkicu, i tko ih više skupi valjda će bolje završit igricu.

Vrlo slično aplikaciji UNTAPPED, samo tamo se bar napiješ pa ti nije muka od života.

Molim vas da obratimo pozornost kako se ova aplikacija provodi u zemlji u kojoj se i dalje struja očitava fizički, pa dođu dok te nema i onda šalješ podatke o stanju brojila FAXOM, jer mail adresa je babaroga.

I dalje moramo u obliku sebe, svoje face i božanskog bića cupkati između jedanaest i dvanaest i petnaest, u uredu Trgovačkog suda gužvajući u ruci državne biljege, po pet kuna za svaki list, ne bi li nam službenik isprintao svježi izvadak iz sudskog registra za tvrtku i zveknuo žig na to.

Izvadak sudskog registra friško ispod peke trebaš najčešće za prijavu za natječaj javne nabave, pa se država mora uvjeriti da joj nisi dužan tako da ti izda papir da nisi.

Prije toga smo u uredu isprintali obrazac za zahtjev, bit će da je to bilo dijelom dubinske digitalizacije državne uprave.

Imam papir da sam lud

Što se tiče evaluacije učitelja ovo možda nije loše zamišljena stvar. Način dostavljanja rješenja putem aplikacije, rekla bih da je potpuno promašen.

Stanimo i razmislimo. Ako ste dobili radne zadatke i nastavni plan kao osnovu, pa vam netko namontira dvadeset projekata koje trebate provesti u djelo kao minimum tehničkih uvjeta da bi aplicirali za veću plaću, nije li to apsurd?

Znači li to da je osnova nevažeća ili nebitna za život, kao konobarske plaće u Americi, pa te salijeću svakih pet minuta ne bi li se ogrebali za koji dolar napojnice?

Jesu li projekti Loomen-a samo za dodatnu nastavu, ili za naprednu? Što s učenicima koji su u normalnoj nastavi?

Škola za život mi smrdi na fijasko i ništa mi više nije jasno

Borba za dostojanstvo, kojim učitelji glasno poručuju kako nije u redu da je profesorska plaća jednaka onoj montažera stolarije, ispravna je.

Nije u redu da bravar inkasira više od profesora na fakultetu, ali ne možeš pobjeći o toga.

Začarani krug u kojem se vrtimo kao hrčci, školstvo koje kao loša tvrtka stvara nezadovoljne radnike kroz nepoticajnu radnu okolinu za rezultat ima učenike koji nisu zainteresirani za učenje.

Nezainteresirani za učenje ulaze u srednje škole, izlaze iz njih nezainteresirani za rad.

Rezultat – manjak gore spomenutih bravara i montažera stolarije, tražiš ih povećalom i plaćaš u suhom zlatu.

Ne izravnamo li želju za učenjem s osobnim razvojem i probitkom svakog mladog čovjeka, uvijek ćemo biti u nesrazmjeru profesorskih i šljakerskih plaća.

Nismo sami u ovome problemu, cijela Europa pati od ove bolesti, međutim ovdje ima nekoliko vrlo bogatih bolesnika koji mogu svoje doktore i lijekove skupo platiti.

Mi siromašni, završit ćemo kao zemlje trećeg svijeta.

Pogađate, doktori i lijekovi su zaposleni ljudi koji nose ovu zemlju na svojoj grbači i čine njeno gospodarstvo.

Nosimo gospodo političari i vaše plaće, automobile i dnevnice. Nosimo i mirovinski sustav, penziće i bolesne.

Teglimo i školstvo, prema tome imamo pravo na riječ ili dvije.

Jedna stvar je reći kako se učiti mora, a druga stvoriti okruženje u kojem se učiti želi.

Molim nemojte se sada nakostriješiti kao mačka, svaka firma ima svoje zvijezde i svoje besposličare.

Tako ima i školstvo. Postoje učitelji kojima se ne da raditi, isto kao i Slavici iz tvoje firme. Gledaš Slavicu, pa gledaš sebe i bijesna si jer Slavica ima istu plaću kao i ti.

Zašto bi onda ti radila više?

Stvar je u tome kako ti ne možeš raditi kao Slavica, jer nije dio tvoje osobnosti.

Radi svih Slavica kojima zabušavanje nije upisano u genetski kod i radi naše djece koji trebaju učitelje koji će ih razvijati u sposobne mlade ljude, podržimo štrajk koliko god da traje.

Što vam se loše može dogoditi? Skratit će vam ovogodišnji ljetni odmor?
Seky, moj počinje tek sredinom kolovoza, u međuvremenu ćemo bijesne gliste izvoditi.

Što je mjesec dana naspram cjeloživotnog učenja?

p.s hvala mom prijatelju Edi na fotkama, koje su i bile trigger za ovaj prič.

foto: Edin Tuzlak Photography

Leave a reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *