Istražili smo kojoj je mami bolje - šljakerici ili poduzetnici?

Istražili smo kojoj je mami bolje - šljakerici ili poduzetnici?

Ništa ne stignem i sve je stalno u kaosu. Ne uspijem izvući pet dana u komadu da se neki plan ne izjalovi ili ne izmijenim sve od glave do pete.

Drage moje mame, žene i djevojke tj. osobe s društvenim životom koji ubraja više od ekrana mobitela i tetu s blagajne u Lidlu, stiglo je to vrijeme. Vrijeme je za našu godišnju žalopojku pod nazivom blago tebi, vid' mene jadne.

Mama poduzetnica vrlo često čitam danas na internetima, bit će to svaka druga već sad. Postalo je popularnije od trenda čizmica sa zakovicama, od prije godinu dvije, nisi mogao proći dvadeset metara i da te zaslijepe biseri klateći se s fejk kože par koraka ispred tebe. Sad sam sigurna kako „klateći“ uopće ne postoji kao riječ. Nije ni bitno.

Odlučila sam napraviti jednu tabelicu s kvačicama za mame poduzetnice i mame šljakerice, da napokon vidimo koja je jadna, a kojoj je bolje. Jer odmah selim u bolju kategoriju.

Idemo redom.

Ustajanje u 05.30h zimi mama šljakerica mora zamijeniti s ustajanjem u pet i deset, jer ima posla sa šoferšajbom na kojoj je Elza slavila pir s nekim gelipterom noć prije. Ipak, to je manji setback.

Prvo, trebam pripremiti sve stvari dan prije, kako slijedi:

tajice,

sportski grudnjak (ne moram ti pričat' koliko sam puta to zaboravila, je l'?),

sokne bez rupe i da su u paru, što je popriličan izazov

ručnik, gel za tuširanje, kremu za hidratizaciju, kremu za ispod očiju, kremu za obraze, kremu za podlogu, podlogu, puder, hajlajter, sjenilo, sjajilo, bronzer, blusher, shimmer sa šljokicama koji će zasrat svu robu koju imaš, olovku za konturiranje i za kremiranje, olovku za obrve, češljić za obrve, ruž, maskaru i tuš.

gaće koje će pasati na odabrani stajling kojeg još nisam odabrala,

grudnjak (ne moram ti pričat' koliko sam puta i ovaj zaboravila, je l'?)

stajling – dozvolite mi koji redak više o ovome problemu. Hoće li sutra kiša? Palim aplikaciju. 50/50 posto šanse da će sutra kiša.

Živote i tko te izmislio, nisam te pitala hoće li MOŽDA sutra kiša, nego HOĆE LI jer moram uzeti cipele, hlače ili suknju koja će odgovarati vremenu i to mi sve skupa mora stati u gym bag.
Ma mrš, gasim aplikaciju i guram u torbu jedne te iste traperice koje idu na sve majice, godišnja doba i prilike. Pokopajte me u njima molim vas.

Hoće li biti hladno? Makinalno (kladim se da niste znali i da ovo nije riječ) palim aplikaciju, pa je odmah gasim jer znam da će pisati ujutro minus petnaest, a kad ideš u park plus devedeset. Majkemi ponekad mi se čini da godišnja doba, kao i političari u Hrvatskoj - imaju debelu krizu identiteta.

Ja sam uvijek bila i ostala – krajnje lijeva i zimogrozna. Uzimam sako koji nema jebene šanse da paše na bluzu koju sam ugurala u torbu, a uzela sam tu bluzu jer se ta jedina neće zgužvat.

Već vidim muža isti taj dan kako me mjerka od glave do pete i misli si – zašto sam se ja oženio ovom spodobom. On naravno izgleda kao maneken za Dolce Gabanna, uredno stiliziran, uslijed ogromnog izbora jednih te istih košulja i kravata naše walk-in garderobe od deset kvadrata.

Uzmimo u obzir kako stiliziranje odjevnih predmeta mene razbije ko beba zvečku, a on to odradi bez da si trepnuo.

Mi smo tako simpatično obrnuti, nemreš bolivit.

Dolče je ovaj gospodin na lijevo, a Gabanna njegov brat desno

Eto, slomila sam vas - a još nismo ni izašli iz stana.

Za to vrijeme mama poduzetnica otvorila je oči jer joj se piški

Stižem u deset minuta udaljenu teretanu čak dvadeset minuta kasnije jer je neki šupak u organizaciji gradskog prometa odlučio da na semaforu za lijevo skretanje prema Point centru ujutro u šest nema nikoga. Čekam k'o ozebla kokoš to zeleno svjetlo od deset sekundi, međutim friška figa.

Damski psujući sebi u bradu i pod škripom ćelavih guma svojeg trabanta preusmjeravam preko tri trake sasvim udesno, pa preko pune kod Kauflanda izvodim oštri G7, srednji prst ako se itko usudi išta prigovoriti, i strpljivo čekam semafor za normalne ljude.

Za to vrijeme mama poduzetnica mazi se sa svojom djecom u krevetu. I moj muž se isto mazi. Mislim ne on s mamom poduzetnicom, ali nikad ne znaš što se dešava dok te nema.

Odradim zagrijavanje, pola treninga i trk pod tuš. Nikad još nisam uspjela odraditi kompletan trening ujutro. Premalo je vremena bez obzira na to što uopće ne uzimam velike pauze između setova ni serija. Nema veze, bolje išta nego ništa.

Šminkanje ne dolazi u obzir jer neću stići na vrijeme na posao, pa krećem i odrađujem sve u autu prva druga, prva-druga. Ponekad, kad jako zabrijem na trening, zakasnim pod tuš pa onda kvragu i šminkanje, odvozim slalom po trešnjevačkim makadamima kojeg bi se i Nikki Lauda posramio.

Svejedno uvijek zakasnim na posao pet minuta, ili deset pa se onda živciram. Mama poduzetnica za to je vrijeme plišanoj Đusi Kutur trenirci odvela dijete u vrtić, udaljen trideset i osam metara od kućnog praga.

Za vas koji pitate zašto idem vježbati u pet ujutro - zašto ti gledaš turske sapunice?

Tko više radi?

Naš radni dan zapravo započinje u isto vrijeme, s jednom razlikom – moj je dan zapravo započeo u pet ujutro.
Jedna i druga nosimo cijeli dan posao sa sobom. Zvoni nam mobitel dok pokušavamo opalit sebić u uredskom/kućnom zahodu, zvrče nam mailovi dok jedemo na brzinu sklepani ručak.

Jedino, kada idem popiti kafu – neću ti se javiti makar se samozapalio s druge strane

Nisam sigurna za mamu poduzetnicu, ali mislim da se one UVIJEK moraju javiti, jer kad si sam svoj šef nemaš se kome ispričati.

Oprostite nisam čula.

Imamo na tapeti vrlo često tri radna zadatka koje radimo odjednom – guess what – to ti je tako na poslu. To se tako radi. To tako bude. Osim ako nisi developer, u tom slučaju, čestitam.

Jedna mala razlika, mama šljakerica ne može opeglati veš, niti staviti kuhati ručak na tiho. Ne može ni pospremiti dnevni boravak koji svaki put ujutro nakon što djeca izađu izgleda kao da je pala atomska bomba.
To ću sve napraviti u pet sati popodne kada se vratim iz vrtića, škole i Lidla.

Jedino ove stavke me muči jedna stvar, da vam rečem.

Je l' radiš ili peglaš? Je l' radiš il usisavaš? Je l' radiš il vježbaš, il kuhaš?

Mislim da je tu da oprostite, zez. Nemaš ti što kad radiš od doma ubrajati u satnicu kućanske poslove. Mislim možeš, ali onda imaš rezultat svašta si krenula, ništa nisi napravila.
Zamisli da mama šljakerica kaže direktoru, samo malo da stišam đuveč na šporetu, krasne su paprike. Ili da uzme usisavati usred staff meetinga petkom od devet do deset.

Mi ćemo za to vrijeme sigurno sakrivene iza 17 inčnih Lenovo monitora koji nam opće ne trebaju toliki, tipkati neki otrovan post u grupi Kokošinjac na Forumu i skidati recepte za Pavlovu tortu, ili kafenisati s nekim tko ti ne srče energiju kao LED lampa na zagrebačkom velesajmu. Znaš, kad ti srrrrrrrk izvlači zadnje atome snage komentirajući Ivanine nove OGAVNE cipele, ali ti to moraš slušat jer druga je opcija sjedit za kompom.
Već vidim kako mama poduzetnica ima prednost jedne dužine.

Bar što se tiče ručka na šporetu. Ili misliš da šljakerica šije?

Ponedjeljak je najgori dan u paklu

Tada imamo uz klasične aktivnosti još i dućan kojeg odradimo svi zajedno, pa se lijepo posvađamo i dođemo doma na prazan stomak i frižider. Stvarno ne volim nedjeljom bauljati po dućanima i obavljati špeceraj.
Uglavnom nakrcamo se kao šerpe u base kampu Mt. Everesta dok vođa ekspedicije od 104 centimetra trči po Lidlu, jer se neće u kolicima voziti. Uzimam tri kifle i pojedemo odmah dvije, kao pravi klošari.

Mislim da nas tete iz Lidla na Knežiji imaju pod lupom. Svaki put isto – „Bilo ih je tri, ispričavam se.“

A mali musav od mrvica gleda preko ekrana blagajne.  Mogla sam mu dati kiflu prije nego smo ušli u dućan, ali naravno da sam zaboravila ići u pekaru.

Nakon tri do četiri svađe, plus još jedna kad me strefi račun od metar i pol jer je moj muž neovlašteno utrpao u kolica pistacio, Mars čokoladice, indijske oraščiće i svakojake delicije preko dvadeset i pet kuna po artiklu.
Okrenuo je djecu protiv mojeg kuburenja s budžetom, a Cvita mu svesrdno pomaže u tome. Zajedno odvuku kolica na drugi kraj dućana i trpaju unutra gluposti, pa prekriju s kristalkom, tikvicama i grejpom.

Nasjednem svaki put, i eto rasprave pred tetom blagajnicom koja već živčano uzima drugu stranku i gura naše kese prema ponoru pokretne trake.

Stigosmo kući, mir, blagostanje i eterična ulja

Naš prekrasan dom gdje sve miriše po difuzoru, kolaču s jabukama i cimetom dok sjetno prelazim rukom preko prašnjave površine stola i okrećem se zavodljivo prema kameri – i onda rez. Fade to black.
Padam preko romobila ostavljenog nasred dnevnog boravka.

Izmišljam naravno jer zapravo vučem kese direktno u kuhinju, i dok jednom rukom spremam tost jer nemam ništa normalno u frižideru, drugom vadim oprano suđe iz suđerice. Cipele i jakna su još uvijek na meni.

Vadim artikle za sutrašnji ručak, negdje između šest i sedam. Teoretski, uspijem skuhati dva velika ručka, koja rastegnem na četiri obroka dodavajući razne elemente. Znaš kako je, kreneš u ponedjeljak s piletinom u paradajz sosu, završiš u srijedu sa stroganoffom.

Mama poduzetnica uspije napraviti kolač, kekse i beskvasni kruh za Dane kruha u školi, dok sam ja razmišljala da je najbolje otrčati do lokalne pekare i uzeti pizza tijesto. Ali vjerojatno bi bilo tvrđe od đona cipele do sutra, pa sam se jednostavno pravila da ne postojim.

Bit će bolje iduće godine, potegnut ću još malo više, može se to. Uspjeli smo napraviti krunu i plašt od lišća za jesensku svečanost usprkos mojem dežuranju na sajmu od devet do devet, pa ćemo uspjeti i ovo.
Nisam napomenula da je naš tata isto šljaker, nije poduzetnik.

Odužilo se malo, evo skratit ću

Mama šljakerica i tata šljaker zadnjim atomima snage tuširaju dvoje vrišteće djece koja najviše na svijetu od svega mrze pranje kose. Ako su specijalno umorni, prekriže kosu i ostave za drugi dan.

Mama i tata poduzetnici čitaju priče, kupaju se i stavljaju maske na kosu, meditiraju prije počinka i onda zajedno otvaraju bocu vina, stišću se jedno drugome u zagrljaj i pokreću Netflix. Naravno da pretjerujem, jer tako je samo na reklami za kredite s povoljnom EKS stopom. Ovaj dio dana je k a o s za sve sudionike, apsolutno nebitno koje ste kategorije.

Na kraju dana mrtav si čovjek.

Lova je do krova ili?

Moramo dodati segment beba je bolesna. Mama poduzetnica, često u nedoumici što se radi unutar radnog vrijemena a što ne, ima napadaje panike jer ništa ne stiže raditi budući je dijete bolesno.

Mama šljakerica otvara bolovanje i boli te uvo za sve.

Ponekad malo umreš iznutra kada se vratiš na posao, a dočeka te hrpa sranja, ili moraš rješavati telefonom dok dijete urla.

Mama šljakerica/poduzetnica na radnom zadatku

Kad podvučemo crtu, mama poduzetnica ovdje izvuče deblji kraj jer nema bolovanja kad si sam svoj šef, direktor i vlasnik tvrtke. Financijski si u plusu, ali sve ostalo ne valja kad si mama poduzetnica. Dobro je što nećeš dobiti otkaz, niti moraš na bolovanje, je lova je #božesačuvaj. S druge strane sranje je što nema love uopće - ako ne radiš. Bilo dijete bolesno ili ne, raditi moraš.

Nisam još odlučila koja mama kategorija je bolja.

Mislim da je najbolja kategorija neudana single cura do 35, odrasla pod staklenim zvonom koja je uvjerena da ekipa koja radi na benzinskoj mijenja žaruljice od farova pod normalno.

Gdje da provučem karticu za to?

Love, Margot

One Response
  1. Bože dragi svaki put krepam od smijeha dok čitam tvoje tekstove i gledam slike.Tolko te obožavam da ću ostavit sve po hiži za napravit samo da pročitam i razveselim se.Hvala ti za sve najbolja si!!

Leave a reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *