KRONIKE SLUĐENE MAME

KRONIKE SLUĐENE MAME

Bilo je to prošlo ljeto

Prvo koje sam čitavo provela na Hvaru otkada sam bila studentica. Tri freakin mjeseca. Ajde sad,  što vam pada na pamet kad pomislite na ljetovanje u roditeljskoj kući? Skuhano, djeca pod budnim okom bake i dide, pospremljeno. Zajednički ručak, druženje pred spavanje, raznježena lica sa blistavo bijelim osmjesima, kao na onim reklamama za telekomunikacijske tvrtke.

Hmm, krivo. Barem u mojem slučaju, jer kod nas je sve obrnuto. Disharmonični dalmatinski kaos križan sa dječjom vriskom i turistima koji se izmjenjuju kao čarape. I to sve u 100 kvadrata - dvoje djece, šestero odraslih i tri generacije u sto kvadrata. Ne pretjerujem,  to je apsolutna histerija koju moj muž ni nakon naših 17 godina zajedničkog života ne može u potpunosti shvatiti.

U to vrijeme sam već grozničavo razmišljala na koji način početi snimati vlogove, a da nisu dosadni. Jer day-to-day život jedne mame sa dvoje djece je zapravo prilično dosadan. Ništa mi nije padalo na pamet i bila sam uvjerena kako je takav sadržaj negledljiv.  Samo da dodam kako danas, par mjeseci nakon imam potpuno drugačije mišljenje. Odgledala sam do tada već hrpetine videa naših i stranih vlogera i kao većini moje generacije, jednostavno mi nije bilo jasno zašto to ljudi gledaju. Evo me sad tu, pa sam sad tu, ovdje sam jela ovo, kopam nos in between, pa sam idem spavati. Moja jutarnja rutina, deset pitanja o mojem psu i tako dalje. Svaki klik vodio me u još veći očaj jer je meni to bilo glupo.

I tako jednog dana, tijekom još jednog beskonačnog razgovora sa mamom o tome gdje će tko spavati i kakve krevete treba dovući iz koje šupe BAM. Mislim si  još jedno ljeto u tom kaosu/ zabavi/ urlanju/ vrućini/  turistima i onda prosvijetljenje. Pa ja ću jednostavno snimati to. Tu ludost. Taj kaos. Idiotske zadatke koje moj otac smišlja na dnevnoj bazi i uopće ga kakav ti to problem (dijete od dva mjeseca) imaš da ne možeš voziti trasfer u 6 ujutro pa onda opet u devet.

Složila sam koncept priče i kontaktirala ekipu portala Živim.hr sa kojima sam već otprije imala jedan projekt.  Ideja im se svidjela, i moje Kronike ugledale su svjetlo dana negdje sredinom sedmog mjeseca. Iskreno osjećala sam popriličan strah oko cijelog tog pothvata, a starcima ništa nije bilo jasno. Posudila sam GoPro kameru od jednog poznanika za projekt na kojem sam radila i trčala lijevo-desno jer SVE se trebalo snimiti. Vjerovatno imam materijala za napraviti video dug tri godine. Ta kamera na kraju jednog selfie sticka je bio lajtmotiv za moju pojavu bilo gdje, jednostavno me niste mogli vidjeti bez toga. Probajte zamisliti kako je to izgledalo u mjestu od 2000 ljudskih glava, vjerujte nije bilo osobe koja nije dizala obrvu.

Za vrijeme dok smo Cvita i ja snimale, moja mama bi čuvala malenog.  Ma zapravo on je spavao, ali  moram napisati da ga je čuvala  - jer to je nona posao. Ne mogu reći da ovo Cviti nije odgovaralo, jer ona je jako aktivno dijete i više ne spavala poslijepodne pa smo ju nekako trebali zabaviti. Njoj je to bilo super zabavno ljeto, a ja sam luđački hvatala rasporede i kombinirala njene navike sa bebom i radnim zadacima. Bilo je dana kada sam se dizala u 5.30, do sedam već odradila trening na terasi, uspavala Rudija, otišla sa Cvitom na kavu. Onda zadaci, ručak, odmor i kupanje pa snimanje negdje između toga. Onda opet na rivu i u deset sati navečer si mrtav čovjek. Bila sam  fizički potpuno iscrpljena i emocionalno ispunjena.

Moje priče o Hvaru

Sada kada gledam na ovo sa odmakom mogu samo zaključiti za sebe da sam jednako histerična kao i moja strana obitelji. Znaš ono malo psycho, but cute. Upoznala sam jako puno interesantnih ljudi, iza kojih stoje nevjerovatne priče  kakve samo otok može pružiti.  Išle smo na polja i farme, skakale sa brodova, penjale se po morskim napravama, vozile se u u svim mogućim vozilima.  Da me pitate bih li to opet ponovila - sutra odmah, i vjerovatno ću iduće ljeto isto to raditi.

Tako su nastale Kronike Sluđene Mame. Dvanaest priča o ljetu, ljudima i otoku Hvaru.

Love, Margot.

Leave a reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *