Fotka u gaćama koja je sve pokrenula

Fotka u gaćama koja je sve pokrenula

.

Nećeš daleko dogurati s tom  idejom

Rekla mi je i zapalila cigaretu. Kako to misliš neću? Pa nema nikoga tko radi sličan sadržaj, zapravo s kim se žene kao ja mogu poistovjetiti 100%.

Vidiš, sama sebi si odgovorila na pitanje. S tobom se ne može nitko poistovjetiti, zato što si previše. Žene u tvojim godinama, s poslom i dvoje djece ne stignu vježbati kao ti. Samo ćeš živcirati ekipu.

Dobro došla na #jakosamfitness. Bio bi red da se predstavim i da ti kažem što ću ovdje raditi.

Zovem se Margarita, ne Margareta. Imam trideset i osam, zapravo tek ću napuniti ali uvijek zaokružujem na godinu više par mjeseci poslije rođendana. Odlučila sam odvojiti ovo od mamećih priča, i otvoriti poseban profil koji sasvim sebično, služi prvenstveno meni da se tjeram više i bolje. Ako će i tebi poslužiti da nešto naučiš i pokreneš se, nitko sretniji od mene.

Dodatni poticaj da pokrenem ovo, jer već mi je sada izazovno žonglirati posao, život, blog, You Tube kanal i jedan Instagram profil, bilo je to da ne stvaram pritisak onima koje tema apsolutno ne interesira da mi stišću double tap samo jer se to tako radi, a zapravo ih boli tuki.

Nisam ovdje da mi stišćeš srčeka i skrolaš dalje. Nisam tu ni da skupljam pratitelje u ogromnim brojevima. Ne možeš ovdje kupiti oglasni prostor, ovo je moja mala zajednica žena koje mogu.

Ukratko, vidim kako se moje tijelo polako mijenja u smjeru u kojem želim da se mijenja, i stvarno sam sretna što sam sve postigla sama. Možemo #jakosamfitness nazvati osobnim on-line dnevnikom mame paćenice, koji postoji kako bih olakšala sebi u trenutcima kada poželim zapaliti kuću i okućnicu, i kada bi sve poslala kvragu da stisnem zube i nastavim dalje. Voljela bih kada bi mi se pridružile, čisto da znam da nisam sama.

Moje fitness putovanje, koliko god klišej izraz bio, ali ne znam koji bih drugi navela počelo je u kriznom trenutku u životu. Nisam spremna o tome debatirati na internetu jer je tema vrlo intimna i nije trenutno važno. U tome periodu ništa mi nije moglo tako potpuno zaokupiti pažnju i pružiti mi osjećaj ugode poslije osim treninga.

Malo po malo, kao đaner na dop, navukla sam se na vježbanje.

Moje životne navike

Kažu da je potrebno 21 dan kako bi promijenili životne navike. Meni je trebalo malo duže, mislim oko puna dva mjeseca za prehranu, a za treniranje čak i tri, jer bilo je trenutaka kada nisam stizala pa se stvar razvukla.

Nakon breaking pointa od tri mjeseca, tijekom kojih sam bila stvarno disciplinirana, shvatila sam jednu vrlo bitnu stvar. "Ne mogu" i "ne stignem" su isprike zato što nemaš dobro posložene prioritete. Budući da je kod mene bio slučaj taj da mi je bila potrebna noga u dupe, i da sam se povukla unutar sebe, prioriteti su se sami posložili. Prvo ja, onda cijeli svijet. Nikakve kave, izlasci ili šopinzi prije nego se odradio trening.

Ali dobre stvari u životu se uvijek nekako tako dogode, same od sebe, zar ne?

Krenimo od početka. Odrasla sam u okruženju u kojem se nije vježbalo, čak se nije ni trenirao nikakav sport. Djetinjstvo sam provela u malome mjestu na otoku gdje je za djevojčice bila dostupna samo ritmika, a imala sam dvije lijeve noge. Još uvijek ih imam. Tako sam hibernirala ne radeći ništa dok nisam upoznala svojeg prvog dečka, danas muža koji me odvukao u prvu teretanu.

Žabu samo treba staviti u vodu ona će dalje sama

Sve do prve trudnoće vježbala sam iz čiste dosade, a tako su treninzi i izgledali. Plutala sam od teretane do teretane, obilazila grupne treninge,  cycling satove i izgledala uvijek isto. Prosječno dobro, prosječno mlado i prosječno utegnuto.

Isprobala sam tae bo, pilates, yogu, aerobic (ovo mi je bilo najteže radi one moje dvije lijeve noge) military drill, booty, core i pump treninge, kružne treninge, funkcionalne,  boksačke,  spinning treninge i one u teretani. Ovi u teretani su bili uvijek bez trenera i bez plana vježbanja.

Nema što nisam pokušala, osim crossfita koji se pojavio nakon nekoliko ozljeda donjeg dijela leđa pa ga se ne usudim ni isprobati. Nisam isprobala ni vježbanje u kapsulama i na vibrirajućim mašinama jer su stigle na tržište kasno, a do tada sam već shvatila kako dugoročno gledano, to nema nikakvog smisla.

Teško je danas odabrati pravi trening za započeti, jednostavno ima toga previše.  Nisam ni sama sigurna što bih od svega dostupnog izdvojila kao pravu stvar. Zapravo mislim da je ulaganje energije u kupnju najnovijeg Gymshark kompleta  i biranje “onog” ili “pravog” treninga pucanje sebi u nogu. Ovu temu ostavit ću za poseban blog post ili čak i video s jednim od trenera koje planiram uhapsiti da nam kaže riječ, dvije.

S navršenih 35 godina, i petnaest godina vježbačkog staža uspjela sam dosegnuti maksimalni fokus i pogodila pravu dozu onoga što mi treba. Bila sam spremna kao Mamićevi nogometaši prije transfera od 15 mil. Eura u Deportivo, ali desila se druga trudnoća i resetirala me na početak sa dvije godine više u guzici. Međutim, nije me bilo briga kako izgeldam i jesam li "debela" ili ne, znala sam da ću to riješiti u nekom određenom vremenu i nisam forsirala da se to dogodi u dva mjeseca ili manje. Za ovo stanje na fotki u gaćama trebalo mi je čak dvije godine.

Turbo polako, ali sigurno vidjela sam u odrazu na ogledalu rezultate,  kako mi se tijelo mijenjalo i kako je reagiralo. Nema boljeg osjećaja nego kad vidiš kako su se isplatili svi sati znojenja i psovanja zadnjeg ponavljanja trbušnjaka ili čučnjeva. Dodatni poticaj bilo je to što sam stvarno mesnati tip, jaka sam i oblo građena u bokovima i leđima, dakle nije mi jednostavno pretvarati masnoću u mišiće. Svaki milimetar grudnjaka koji se slabije urezivao u bunceke bio je moj mali osvojeni Kilimanđaro.

Shvatila sam kako mogu napraviti sve što odlučim, svaku fizičku promjenu na sebi, pod uvjetom da dovoljno jako zapnem. Znala sam i kako ću nakon što beba naraste i vratim se u normalu, moći napraviti isto, ako ne i bolje. Ono što je najvažnije – sve sam napravila potpuno sama. Možda je sporije ili lošije u usporedbi s prosječnom Instagram fintessicom, ali ja nisam ta. Ja sam obična žena koja sasvim slučajno voli vježbati.

Sada nastupate vi, to jest ova naša zajednica. Svaki post ili tekst bit će usmjeren na to da pomognem sebi i vama da postignemo rezultate koje želimo, vi ćete biti moj poticaj za dalje. Jedno je reći sebi u bradu da hoćeš, a drugo svima oko sebe, vi ste moj metar i kontolor.

Znam da je fora na sarkastičan i samokritičan način kenjati o tome kako smo „debele“ i loše izgledamo, jer smo mame i ne stignemo. Sažaljevanje same sebe jednostavno nije moj đir. Majčinstvo nas nije osakatilo u smislu da ne možemo raditi iste stvari kao i kada smo bile single, jer to bi značilo da su off limits i kave s prijateljicom ili odlazak na posao svako jutro, pa opet idemo. Zaista se može velike promjene napraviti, kada kažeš samoj sebi da ćeš krenuti ili još bolje ovako kako sam ja vama rekla, javno i na sav glas.

Isprika majčinske obaveze ne drži vodu jer za vježbanje je potrebno samo dva kvadrata prostora i pola sata vremena, jednostavno reci kako je – ne da mi se.

I to je isto u redu. Ja ću te natjerati.

Love, Margot

Leave a reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *