Da je baba muško, zvala bi se Duško

Da je baba muško, zvala bi se Duško

Krenula sam danas u teretanu, nakon sedam dana apstinencije sva uporna da ću odraditi trening. Platila sam članarinu jer je istekla, čak sam dobila i popust (valjda sam toliko očajno izgledala) neograničeno za cijenu tri puta tjedno. Neograničeno mislim si, to ne stignem ni u najboljim uvjetima. Zašto sam uopće krenula u teretanu u šest i dvadeset i pet, nakon što sam cijeli dan provela za kompjuterom i došla doma u pet i petnaest. Nemam pojma, moram vježbati jer mi je to ispušni ventil, a između ostalog moj charming personality zaokrene u ulicu Bitchy babetina kad ne treninram. Tako je vjerovatno nastalo i ovo što sad čitate, jer još nisam došla do punchlinea.

Sjedim tako na strunjači, sad je već šest i trideset, teretana krcata nema slobodnih tri kvadrata. Nabijem svoje ganc nove bluetooth teška šminka sluške u nadi da će me Deezer malo rastresti, ali proklete slušalice ni makac. Prazno kao moj Master. On je vježbao jutros i zaboravio ih staviti na punjenje. U tome trenutku bila sam na rubu plača i bijesa i jada. Nema veze za sluške, jer ionako nisam imala energije za ništa nego leći na pod, pa sam se  samo pokunjeno pokupila iz teretane.

Sve sam duplo

Duplo sam umorna, duplo sam hype, duplo dekoncentrirana, sve sam duplo. Nakon prošlog tjedna od 08-20h beskonačnog blebetanja pod fluorescentnim svjetlima hale broj osam Zagrebačkog Velesajma, ni nakon tri dana nisam došla sebi. Da stvar bude bolja, on je prije nepunih mjesec (tri tjedna i četiri dana da budem precise) slomio metatarzalnu kost u stopalu. Ne kopajući ili noseći bakici sa dvanaestog kata špeceraj, nego trčeći po Sljemenu. Moglo se desiti i meni, i bakici sa dvanaestog kata da izvrne zglob, ali desilo se njemu. Nije mu lako, šepa na jednu nogu, ide na posao, pričuva djecu i sve to, ali nije ova priča o njemu.

Ovo je priča o ženama koje ne mogu influensati (utjecati, malo da se šalimo) na svoje muževe da pomažu u kući. Gdje se desila greška, tko je zajebao stvar i može li se to ikako popraviti?

Krenula sam danas u Lidl po jabuke za snack i izašla sa pet vrećica punih do vrha. PET. Gledam one njihove reklame na kojima piše “Manje je više” i mislim si, jel ti to mene je****? Moram ići ja jer on trenutno ne može. Ali on ne ide ni kada je kost čitava. Uvijek ja cukam te proklete vrećice i nisam jedina u tome sosu. Hrpa mojih prijateljca, onih 3D i online, u tihim privatnim razgovorima uvijek procijede kako ništa ne mogu natjerati svoje polovice da naprave. Smeće se ne baca, podovi se ne usisavaju, mašine se ne pune niti se prazne. Veš se ne pegla, niti se odlaže na za to odgovarajuće mjesto. Joj što bi mi bilo lakše danas da sam muško. Zvala bih se Duško i bolio bi me tuki za sve to. Ne bi me zamrvljeni podovi nervirali, neoprana Himalaja suđa ili smeće od prekjučer. Bish please.

Mi smo žene nikad zadovoljne. Tako će oni reći, jer uvijek zanovijetamo kako se nije dobro napravilo, mak’se ja ću. Mislim da tu radimo kobnu grešku. Moramo ih pustiti da naprave kako naprave, i suzdržati se od komentara i naputaka  jer to jedva čekaju. Tada slijedi podizanje ruku u zrak u stilu nogometnog igrača koji se žali na karton i rečenica “Onda napravi ti, kad ja ne znam ništa!.” Ne, drage moje žene i mame. Tu treba zavezati zanovijetačku gubicu, nasmiješiti se i reći - eto, tako možeš svaka dva dana. I za dva dana opet ništa. Jer moraš ponavljati kao papiga, a u tome slučaju ih maltretiramo. Opet nezadovoljne, pa prije dva dana je usisao. Ako sad ne vrtite očima da vas glava boli nisam pogodila u žicu.

Glupa i gluplja

Moj muž je u početku naše veze svaku subotu ujutro odlazio sa mamom na plac vući ceker na kotače. Meni ne može u dućan jer sam ja glupa. Ne zna što treba kupiti jer ja vodim domaćinstvo (to bi bila ona sirotinja u frižideru i po ormarima u kuhinji). Ja plaćam račune, kupujem i reklamiram uređaje, čitam mjerila struje, šivam plašteve od lišća i kupujem pelene na sniženju tri za dva u Metrou. Prijećujete li ovaj uzorak ponašanja? Yaaas gurl, glupa si. Ne smijem vas sada ostaviti u dojmu kako je moj muž babaroga, tehnički je uredniji od mene. Sam pegla svoje košulje (jer ja ne znam, mašala), posprema iza sebe, i ne ostavlja podignutu dasku. Ali količina zadataka koje leže na mojoj polovici je puno previše za jednu osobu. Morat ćemo raditi dubinsko restrukturiranje, prema predlošku nadležnog ministarstva i pravilima struke.

Bitchy babetina no more

Samo da vam dočaram tu nemoć koja se desila danas, kao šlag na vrhu torte koja me i natjerala da se dignem sa tog poda u teretani i vratim se doma. Zaboravili smo malog u autu. Yup. Zaboravili dijete. Uzela sam pet vrećica iz Lidla, plus još dvije jer tako je uvijek, zalupila vrata od auta i krenula prema ulazu u zgradu. Kada sam došla do vrata, on se okrenuo i blijedo me pogledao - a gdje je mali? Naravno da je bilo u pitanju samo par koraka, i da se on mirno igrao autićem u sjedalici. Ali ljudi moji, ja sam zaboravila dijete u autu. Mi smo zaboravili dijete u autu.  Ne moram vam pričati kakvi crni senariji su se vrtili po mojoj glavi na podu te teretane i sada dok ovo tipkam. Moram stati na loptu, moram se resetirati, moramo se preraspodijeliti i krenuti ispočetka. Nije rješenje u tome da mi kao žene radimo od osam do šesnaest, i onda još kući odrađujemo sve žena/mama zadatke. Obaveze se moraju podijeliti, moramo biti uporne dok ne uredimo da tako bude, jer u suprotnom dugoročno gledano ona Bitchy babetina sa početka priče - gledaš je u ogledalu.

Love, Margot

14 Responses
  1. Ajme, šta je ovo? Jel nešto u zraku ?
    Ja sam sinoć imala monolog, a i dvi veceri prije toga. Kad govorimo naporne smo, kad mučimo šta nisi rekla da to napravim….kako god okreneš – ne valja! Umorna sam…. Ako smo zajedno valjda bi trebali i podijeliti poslove i svako neka napravi nešto, bilošta….jer oboje i radimo…. Ma dodje mi da poludim…..a onda me pusti….i tako u krug……bzvz….
    Ali evo, malo se pojadamo frendicama, tebi….prispavamo, on dva dana nešto spremi, pa kad se opustimo opet po starome…i život ide dalje….. Pusa!

    1. Bit će da je bilo u zraku, da. Mislim da treba napisati na papir, jer ovako to ostane “nešto” što ti radiš. Stvarno ćemo napisati sveki svoje. Kao kod restrukturiranja u firmama. Osjećam se kao stečajni upravitelj ;))

  2. točno tak kak si napisala! i moj je dobar, nemrem reć, ali kad vidim kad krene razvjesit veš a moje gaće padobranke stavi na prvi štrik prema cesti…. u sebi mu opsujem bližu i dalju familiju i premjestim kad ne gleda na malo diskretnije mjesto… al smanjila sam sa naggingom, fakat ima tolko kvalitetnijih stvari oko kojih se isplati posvađat…

    1. Mislim da su svi u nekom datom trenu negdje “zaboravili” na dijete. Da vidiš kako me gledalo to milo lice kada sam otvorila vrata. Za u zemlju propast.

  3. Situacija:
    JA: mužu ajde usisaj stan
    MUŽ: pa usisavao sam prošli tjedan!
    Jer se stan usisava jednom mjesečno, dok ne uzgojimo nove kolonije prašine i paukova.

    Šalu sad na stranu, dobar je.. napravi sve što mu kažem (osim ribanja kupaone, one je tamo samo gost-his words), čak tu i tamo napravi nešto dobro a da mu ni ne kažem, nemamo još djece pa shopping obavljamo zajednički.. dobar je, ide ta raspodjela poslova.. ali dok sam došla do ove raznije trebalo mi je 8 godina veze, 6 mjeseci prekida i dvije i pol godine zajedničkog života u grijehu! Nije bilo lako, moram priznati, ali isplatilo se 😀

    moje metode: inat! znao nam je stan biti u kaosu, al brutalnom kaosu i prljav i svakakv nekih dva tjedna, dok on nije uzeo i počistio ga.. i tako je naučio, malo po malo 🙂

    još uvijek ostavlja svakojake gluposti na prvom mjesto koje mu dođe pod ruku.. u tim slučajevima uzmem vrećicu i “spremim” mu to u vrećicu i stavim u njegov brlog.. bitno da meni nije na očima, a kakav će njegov brlog biti, njegova stvar…

    😀

    1. Nije inat loša opcija, ali kad se pogodi da nije doma skoro nikako, onda taj brlog bude medicinski opasan za klince. Znam i ja onako dječje zgužvati njegove majice, NAKON što sam ih opeglala. Treba uzeti u obzir da nisam najurednjia osoba na svijetu, pa nam metoda inata ne funkcionira baš. On je uredniji, ali nekako se stvar pomaknula. Moramo ispraviti.

  4. Gadno je kad ti se frustracija podupla…djeca odrastu ,a ti i dalje vuces iz ducana…punis i praznis perilice…i ne mozes si objasniti kako ti se desilo da uz sva primjenjena znanja o odgoju buducih kompetentnih mladih osoba, zavrsis kao bitchy babetina koja samo njurga …
    Da sama sam kriva…ali gdje sam to fulala..??

  5. A sto me nasmija 😂 Budimo realni 99,9 % su svi isti al opet kak smo ih naucile takvi su . Tak da skratim i moj je isti ko i tvoj. Ne daj boze da mu je neuredno u stanu al opet nece se on potruditi da malo pomogne. On kaze da je to magija, ostavi casu na stolu vrati se i nje nema. Bas cudno it is magic 😁

Leave a reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *