,

GDJE SU NESTALI BLOGERSKI MILJUNI

GDJE SU NESTALI BLOGERSKI MILJUNI

Bliži se mjesec srpanj, to bi bio onaj mjesec u kojem sam duboko udahnula da ne prdnem, stisnula OBJAVI i ništa ne nije dogodilo.

Ovo je priča o mojoj prvoj blogerskoj godini i o tome gdje su nestali svi ti miljuni (namjerno pišem krivo, hold your pants).

Sve je krenulo jednog bezveznog utorka dok sam sjedila na kavi sa svojom kumom nezaposlenom profi novinarkom i raspravljala o tome kako i gdje riješiti neki fuš. Ona jer je nezaposlena, a ja jer ću biti na porodiljnom i moram imati nešto za zabaviti mozak . U suprotnom zlo i naopako. I tako prepričava ona meni jedan svoj deal o tome kako vodi fejs svojoj kozmetičarki za okej novce, mislim za nekoga njenog znanja to je easy peasy. Ne znam kako da to objasnim, djelovalo je kao one velike kocke tetrisa koje sjedaju na mjesto, piip piiip pip pip. Sve mi je bilo kristalno jasno, koji projekt, koja tema, koji medij, na koji način, sve doslovno u pola sata. To je vjerovatno to, kada kažu da si doživio prosvijetljenje.

Vođena svojim istančanim poslovnim stilom ubijem-te-pojam-dok-ne-pristaneš ubijedila sam voditelja svoje teretane kako bi fitness mama sa vježbama na porodiljnom bila jebena ideja.  Ja sam bila hype, i svi oko mene, ali prokleti internet nije bio. Osim što nisam imala pojma o društvenim mrežama, ali baš ništa i što sam informacije sakupljala sa neta i raznoraznih blogova koji više manje kopiraju jedni druge, ideja jednostavno nije imala šanse. Prosječni broj žena koji vježbaju odmah nakon poroda je valjda 0,005%, i vrlo vjerovatno će informacije potražiti negdje drugdje. Propala operacija, pacijent umro, idemo dalje.

Trebalo mi je još dobrih šest mjeseci dok sam shvatila kako stvar funkcionira. Poveži se, nađi nišu, napravi taktiku i kreni na glavu. Tako se to radi ako misliš napraviti nešto od toga, ma od bilo čega.

Kolko ti imaš?

Provela sam veliki dio vremena raspravljajući sa svojim instaprijateljima o smislu cijele ove  priče i došla do zaključka kako se to radi “iz ljubavi” ili iz novca. Ukratko da  objasnim kako sam ja to shvatila, ili kako to funkcioinira na ovoj mojoj mikro razini.

Ne okreću se ovdje pusti miljuni, niti je to neki specijalno glamurozan život. Većina onih koji danas žive od svojih blogova ili influensanja naporno su radili da dođu do te točke.  Odricanje i trud su na istoj, ake ne i na višoj razini nego kod klasičnog joba, jer ovo je posao koji se radi  0-24 i često uključuje intimu. Iz toga razloga nije mi baš drago vidjeti ili čuti proizvanje nekoga da je SAMO  influenser ili jutuber. Sa druge strane pomalo me zabrinjava histerija koja se događa kod mlađeg dijela publike koja misli kako je to lagano like a sunday mornning ili kako  tu samo "sjediš i slikaš se".  Nije tako jednostavno, prije bih se usudila reći da je komplicirano.

Uspješnost se mjeri u broju folovera ili subova, engagementa sa pratiteljima, a sve zvuči kao da skupljamo grla stoke. Možeš biti originalan i inovativan sve je to kul, ali moraš imati “brojeve” i nos za biznis ukoliko misliš od ovoga živjeti. Usuditi ću se povući jednu paralelu sa općim stanjem u hrvatskom gospodarstvu, pojam kojeg zovem šufterska posla.  U mamabloger svijetu to je kompenzacija sa  baby gadgetima koje zaista ne vidim da su nam potrebni u tolikoj mjeri. Ma ja sam zapravo u banani,  jer meni to sve ništa ne treba. Ne fura me, nije mi fora. Nisam esteta i boli me briga za novi mobil iznad kinderbeta, takoreći fulala sam ceo fudbal.

Što me dovodi do onoga kada to radiš iz ljubavi. Čemu onda svaki drugi post sa tristo tagova na brandove i samo afirmativan stav? Ili samo ja to vidim?

Hodajući bilbord

Većinu stvari koje radim i koje ste vidjeli na mojim društvenim mrežama napravila sam besplatno. Neke zato jer sam dobila priliku učiti novi format ili novo iskustvo, naprimjer kada sam skoro išamarala Tamaru Loos.  Sa druge strane neki su projekti bili dobro plaćeni, za koje sam trošila puno vremena i uz pomoć kojih sam uspjela  poplaćati i svu opremu koju trenutno koristim.  Moj muž kaže da radim za kablove i SD kartice, a ja mu odgovorim - tako su i liku koji je stvorio McDonalds govorili.

Jedno sam čvrsto odlučila, i podijeliti ću ovdje sa vama. Stvarno ne želim “raditi” stvari koje me ne inspiriraju za besplatno ili kompenzaciju sa stvarima koje mi ne trebaju. Možda sam bezveze, ali nije mi potrebno i trenutno doma imam tri kvadrata stvari koje sam dobila, ne koristim i ne trebaju mi.  Vjerovatno će doći vrijeme kada tome neće biti tako, a ja ću sigurno biti ovdje da vam kažem kada je to. Vrijeme. Došlo.

Očito je kako ne rasturam igru, ali jedno sam uspjela naučiti.  Ukoliko krećeš u blogerske spike, poslušaj moj savjet i nemoj raditi sve za besplatno, ili tražiti nasumično besplatne stvari. Sve što je besplatno nema neke realne vrijednosti, zar ne?

Radije osmisli neki fora projekt koji želiš raditi, pa predloži željenom sponzoru. Nemoj odustati ako ne uspiješ iz prve, budi dosadna i uporna. Možda zvuči kao utopija, ali tako je onaj lik stvorio McDonalds, a ti možeš nešto korisno ili zabavno.  #jatotako

I za kraj, nisu svi blogeri influenceri i hodajući bilbordi. Neki nas zabavljaju, i to rade tako dobro da im oprostimo reklamiranje, jer od toga žive. Ja još čekam svoje miljune, kad dobijem prvi častim cijelu kafanu.

Love, Margot.

 

Leave a reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *